...evo, došao je i taj dan...zadnji dan ovih dugih ljetnih praznika...nažalost, moram priznati da mi je drago...jedva sam čekala da prođe ovaj dosadni period između osnovne i srednje škole...sutra počinjem s novim životom...počinjem s novim dijelom svog života...nove face, nove avanture...da, neki se neće složiti s mojim razmišljanjem o tome, no kao što je i svrha svega ovoga, ja sam iznjela svoje mišljenje...ako netko ima šta za raći, za to služe komentari...no da nastavim...dosad znam da sam 1.a i znam većinu ljudi u svom razredu...ne znam da li je to pozitivno ili ne, ali znam da ne znam s kim ću sjedit...što u stvari nije ni važno...evo, da napokon kažem nešto pametno...ne mogu vjerovati da su tako brzo prošle 8 godina mog školovanja u osnovnoj školi...tako je brzo prošlo vrijeme u kojem sam bila s osobama za koje mi ne bi bilo teško ništa napravit...prolo je vrijeme koje je bilo glavno obilježje mog života...sad više nisam ona curica koja je slušala sve što joj mama kaže...više nisam ono dijete koje je uvijek tražilo odgovor na pitanje ZAŠTO... sad sam djevojka koja napokon mora sama donositi neke važne odluke...postala sam djevojka koja je shvatila da svako ZAŠTO ima svoje ZATO koje je ponekad jako teško prihvatiti...no znam da sam još uvijek curica koja traga za onime što će ju obilježit...traga za svojom savršenom ljubavi i za onime što će uvijek ostati nepoznanice...bit njenog postojanja...ponekad se toliko udubim u razmišljanje o ljubavi ili o samoj sebi da pređem sve mjere i samo se odjednom počinjem odricati svega onoga što mi je prije bilo život...košarke...ponekad mi dođe da odustanem od jedine stvari u mom životu gdje me nitko ne pita tko sam i kako mi se zvu roditelji...za košarku sam ja DORA i to nitko ne može promjeniti...znam da postoje stvari u životu koje su bitnije od sporta poput obitelji, no sve se to čini tako savršnim da nitko ne želi pogledati u oči sve probleme...no ponekad se sve čini tako crnim da ne želimo naći bilo što dobro u tome svemu...možda su to samo sitnice koje muče i druge osim mene, no možda pitanje obitelji ipak treba ostaviti neodgovoreno...neka svatko traži odgovor koji njemu paše...odgovor koji on želi...no kako bilo da bilo, znam da će se od sutrašnjeg dana moj život promjeniti, možda ne skroz ali hoće...
nemam više što za reći...kissss svima koji su to zaslužili i do sljedećeg pisanja...
pozz od Dore...
Post je objavljen 03.09.2006. u 19:48 sati.