Marketing
scientia ipsa potentia est
Vecina se boji smrti jer misle kad dodje smrt, onda nas vise nema. Sto, nestajemo? Ha,ha... kad umrete, vidjet cete da to nije bas tako. Doduse dusa ( jos je davnih godina i Nikola Tesla uocio da kad covjek umre, trenutno izgubi 16-21 gram na masi ). Što to "izadje" iz tijela kad umremo? Pa - dusa. Svjesna energija. To smo mi, u stvari. Tijelo je samo kontejner, odnosno vozilo koje smo odabrali prije naseg "rodjenja" u kojem cemo nauciti lekcije. U zivotu su ionako samo sve lekcije. Dobro i zlo ne postoje. To su lekcije. U stvari dusa se broji, a ne tijelo. Naravno, moramo cuvati svoje tijelo jer se dusa "veze" uz njega. Da bi dusa imala dobro sjedinjenje s tijelom, potrebno je da ona ima dobro prilagodjenje sa genetskom strukturom tijela. Poslije svih lekcija naucenih i probanih u jednom tijelu, dusa seli trenutno u 5. denzitet gdje sagledava sto je naucila, te se ponovo kandidira za iducu inkarnaciju u neko tijelo. Napomenuto je da tamo postoje odredjena pravila, tako da se ne mogu preskakati lekcije koje nisu naucene. Zato mnogi imaju snove ili podsvijesne slike koje uvijek vide dok spavaju ili ponekad i kad su budni. Regresivna hipnoza moze pokazati te slike. One mozda cine bas neke "ostatke" iz nekog proslog zivota. Sve je zapisano u podsvijesti. Kad smo svjesniji, sve vise se povezujemo s nasom podsvijesti.
Vjerojatno mnoge od vas muci jedna stvar koja vas kopka u vasim mislima. Sto je bilo sekundu prije od "Big Bang-a"? Kako to da je sve nastalo iz nicega i kako to da se od onda pojavilo "vrijeme"?
Dakle, istina je sljedeca: vrijeme NE POSTOJI !!! Barem ne kao takvo kavkog ga mi shvacamo. To je jedna od vecih iluzija koja nam je nametnuta genetskim injzinjeringom nase DNA prije nekoliko tisuca godina. Skracivanjem lanaca na samo 2, izgubili smo pravo shvacanje vremena. To je bio "pad" kojeg opisuju mnogi drevni spisi.
Naime, vrijeme nije linearno, vec selektivno. Odvija se u ciklusima. Veliki ciklus traje oko 309000 godina po nasim mjerilima, a manji oko 26000 godina. Ima jos i ciklus od 3600 godina ( asteroidi i komete koji mnogi tumace kao planet Nibiru koji uljece svakih 3600 godina u nas suncev sistem i cini velike katastrofe ). Dakle, pocetak = kraj jednog ciklusa. Sve je u univerzumu regulirano kao ciklusi. Zamislite si jednu gramofonsku plocu. Na toj ploci ima nekoliko usnimljenih pjesama. Pocetak ploce oznacava i pocetak jednog vremena, a kraj zavrsetak, tako da izmedju njih prolazi neko "vrijeme". Mi smo recimo jedna pjesma. Imamo svoj pocetak i kraj. I to vidimo kao linearni pomak u vremenu. Ne mozemo ici prije ili poslije, vec samo sljedimo nadolazece note koje moramo odsvirati u pjesmi. To je vrijeme u 3. denzitetu. Dok, za razliku od nas, stanovnici 4. denziteta ( npr. Reptili ) mogu birati koju ce pjesmu slušati. Mogu preskakati sa jedne pjesme na drugu, vracati se, ici naprijed. Dakle, sa našeg pogleda - natrag i naprijed kroz "vrijeme". Mogu selektirati na koji ce dio ploce doci. Oni su kao gramofonska igla koju mozemo podici i pomaknuti gdje nam odgovara. I oni se tako mogu igrati na toj cijeloj ploci koja cini jednu skupinu realiteta i dimenzija koji cine tu plocu. Ali za razliku od njih, stanovnici 6. denziteta imaju na raspolaganju čitav Jukebox !!! Mogu ne samo preskakati pjesme kao ovi, vec i mijenjati ploče!
Ali, nesto zanimljivo: SVE pjesme na ploci postoje CIJELO VRIJEME. Sve je na ploci SADA. Zar ne?
Nasi zivoti cine odredjenu projekciju nekih realiteta ( svatko ima svoj inace... ). Sad zamislite projektor. Mi smo kao slika na nekom zidu od velikog kotaca sa puno slicica ( slide-ova ) sa svim nasim zivotnim lekcijama. Mi se manifestiramo na zidu. A sve u nasim zivotima postoji na tom kotacu sa slide-ovima koji se vrti u krug. I mi imamo utisak da se po nekom vremenu projekcija desava na zidu, a u stvari, sve je vec prisutno na tom kotacu i dešava se ISTOVREMENO, samo u drugim realitetima, odnosno dimenzijama. A svjetlost koja dolazi iz zarulje u projektoru, obasipa nas sve odjednom. Ta zarulja je u stvari Primarni Kreator, odnosno 7. denzitet. Mi imamo iluziju vremena jer mozemo vidjeti samo taj jedan segment iz naseg života.
eto..nesto zanimljivo za vas koji imate vremena nakog ovoga zabuljiti se u prazno i zujati 10-15 min.
necu pisati tjedan dana,jer idem na maturalac (Prag&Bec),ali vi slobodno ostavljajte komentare 
lijepo mi svi zazelite sretan put i citamo se.. 
Post je objavljen 03.09.2006. u 16:19 sati.