Marketing
Mali rezime
Dakle,ovo ljeto.
Nisam očekivala ništa posebno,jer sam još davno shvatila da nema smisla išta očekivati,budući da je onda razočaranje najveće.
Istina je da sam imala problema s ispitom iz gitare,ali unatoč tome ovo mi je ljeto bilo najbolje u
životu.Upoznala sam hrpu novih ljudi (khm,da 
),proslavila sam 17. rođendan i bio mi je jedan od najboljih.Neka prijateljstva od prije sam učvrstila,a neka koja su me mučila sam razvrgnula.
Bila sam u Bosni i na moru (točnije u Lovranu),popela sam se na Učku,radila i zaradila pare,ofarbala se,postala sam potpuno opsjednuta zmajevima,otkrila sam hrpu novih bendova,ma sve u svemu,uživala sam.
I sada,kada škola konačno počinje,zapravo jedva čekam da sutra u 8 sjednem u ciju na kavu s mlijekom,zapalim cigaretu,da vidim neke drage ljude koje nažalost preko ljeta nisam viđala,da konačno uđem u školu i da ponovno počnem upijati znanje 
Zanimljivo je koliko sam željno iščekivala kraj školske godine u lipnju,a sada s istim žarom očekujem početak škole.Ovi su praznici jako lijepi,ali predugo traju.Lijepo je to što sam svaki dan bila vani,što sam se mogla posvetiti sebi i ljudima oko sebe,ali ipak mi je preko dana najčešće bilo dosadno.A razlog tome je to što nam praznici predugo traju.
Mislim da bi bilo puno efikasnije da imamo više praznika,ali da su kraći.Naprimjer,jedne od tjedan dana u 10. mjesecu,pa 2 tjedna u 12.,pa tjedan dana u 2.,pa 2 tjedna u 4.,i tako dalje....
Jer ovakav raspored praznika nije dobar ni za našu psihičku,ni za fizičku kondiciju.Nakon ova 2 i pol mjeseca vratit ćemo se u školske klupe i prvo će nam trebati mjesec dana da nam uopće do mozga dopre činjenica da je škola počela.Tada će već početi usmeni,pismeni,lektire...Onda nemamo odmora do dvanaestog mjeseca i to će nas sve izmoriti.U drugom polugodištu opet ista stvar;privikavanje da je škola počela,pa testovi,praznici i onda veliki finiš,zaključivanje ocjena.
Nakon takve školske godine nije niti čudo da smo svi boležljivi,bezvoljni,depresivni,svadljivi i skloni promjenama raspoloženja.Istina je da smo u pubertetu,ali nije to jedini razlog za naše tipićno ponašanje.
Osim toga,moju generaciju ove godine očekuje još jedna zanimljivost.Moramo izabrati destinaciju za maturalac.
Hm,koliko sam primijetila trenutno je dvojba između Grčke i Praga.
Trebam li ja uopće spominjati da bi rado opet u Prag????Ali,ne bih imala ništa protiv ni da vidim Grčku.Ali sada dolazimo do jednog problema.Naša draga škola (Luciferijanka) je prepuna snobova koji su pak prepuni para.(sorry curke,ali neke činjenice su upravo to-činjenice).Dakle njima apsolutno nije problem pljunuti 5000 kuna za neku sitnicu.To je bilo samo za primjer.A sigurno im neće biti problem ni dati toliko za maturalac.Stoga mi je potpuno jasno da bi oni u Grčku.Ali što je sa onima koji nemaju toliko novaca da se mogu razbacivati njime?Jer znam da ima i takvih u razredu.Oni bi se možda trebali prikloniti većini i misliti si što će im roditelji morati prodati da bi platili tih pišljivih par dana maturalca....I don't think so...
Ja sam rekla ukoliko idemo u španjolsku,ja ne idem.Ukoliko idemo u Grčku idem,ali pod uvjetom da je cijena pristojna.Ja se ne ubrajam ni u jednu od dvije skupine koje sam malo prije opisala jer mi starci nisu niti full bogati a ni siromašni,a uostalom ja ću si maturalac većim dijelom platiti sama,tako da...ajmo dalje...u Prag bi išla definitivno,jer ga obožavam...
Na kraju dolazim do zaključka,da ako odlučim ne ići na maturalac (a to me uopće ne bi začudilo s obzirom na to da je jako malo ljudi u razredu koji mi nešto znače u životu i s kojima bih voljela otići na takvo putocvanje) vjerojatno ću s grupicom dobrih frendova sa pola para koje bi izdvojila za maturalac,otići na more u neki kamp i uživati uz vino i gitare 
Toliko od moje filozofske strane za danas,uživajte zadnji dan na slobodi i vidimo se sutra!
mous i marija 
Post je objavljen 03.09.2006. u 10:09 sati.