Marketing
Moj bili Zagvozd
Senj je kameni,Zadar pleteni,Split pribili,Zagvozd vilinski. Vilinski ga nazivaju i dva primorska pjesnika, Kačić u 18. i Kaer u 19. stoljeću.Tko je jednom s osamnaest, s devetnaest godina gledao zagvoške djevojke kako se kod Svih Svetih, o Svisvetim, kad zriju kostele, skupljaju pod kostelama, a zjenice im crnije i krupnije od kostela, taj za cio život zapamti zašto je Zagvozd nazvan vilinskim, kaže pjesnik Petar Gudelj.Opisujući Zagvozd on nastavlja: Nad srednjovjekovnim Zagvozdom, na Golubinčini, biljeg Vukov greb, bogato ukrašen stećak-sljemenjak.Nigdje gušće mjesečine od one što se nizanj slijevala. Vuku, u greb. Ime mu doletjelo iz starog vijeka. Zagvozd prvi put spomenut 533. godine na crkvenom saboru u Solinu. Zvao se kao i sada samo latinski: Montanense. U Zagvozdu se govorilo latinski, u Bijakovi, na stajama, kod koza - ilirski. Po dolasku Hrvata, u hiži i gvozdu hrvatski, u crikvi staroslavenski. Zagvozd zauvijek ostao vjeran hrvatskom biskupu, onom što je viskoko nad Split podigao brončani prst. Hrvatski glagoljao, pisao glagoljicom. Zagvoški popi glagoljaši rabili sva tri hrvatska pisma: glagoljicu, latinicu i ćirilicu.Zagvoška visoravan privlačna je i vuku i čovjeku. Vuku jer se može u šumarcima skriti i na sve rjeđa stada ovaca i koza vrebati, a čovjeku jer u njemu nalazi lipote kakve nigdje nema. Što to može bit lipo u krševitom i nepristupačnom krajoliku, gdje vam je potrebna vještina da pređete s jednog kraja sela na drugi, ako ne koristite ceste. Danas međutim ceste se rade i rade. I ne samo auto put koji će ovuda proći za koju godinu, već što i do svakog doćića vodi put, do svake ograde možeš autom doći!!!Mili Bože lipote,nemoš ne daj Bože ni nogu više gdje polomiti, jer je nekad nepristupačna šumovita i kamenita zagvoška zaravan postala pristupačna i najizbirljivijem putniku koji ovdje dođe. Takvih putnika zadnjih godina ima sve više, a kako stvari stoje trebat će ih biti još i više. Mladi zagvoški glumac Vedran Mlikota odlučio je sa svojim prijateljima iz Zagvozda i kolegama glumcima iz Zagreba osnovati kulturnu udrugu " Glumci u Zagvozdu" koja će tijekom srpnja i kolovoza svake godine organizirati kazališne predstave, koncerte ozbiljne i zabavne glazbe u ovom mjestu. Mnogi su sumnjičavo gledali na tu ideju. Kako u jednom malo većem dalmatinskom mjestu organizirati išta što miriše na kulturu. Devet godina za redom organiziraju se kazališni susreti, iz godine u godinu s boljim programom i sadržajima koji u Zagvozd privlače ne samo kulturne zanesenjake, već i drugi radoznali narod, koji se na licu mjesta uvjerava, što su Zagvožđani u stanju uraditi. Gostoprimstvo na svakom koraku mami posjetitelje da se u Zagvozdu osjećaju ugodno,raspoloženo i veselo. Najavljuju nove dolaske i dovode svoje prijatelje. Jeli to taj vilinski Zagvozd u njedrima Bijakove, privlači kao magnetom u svoja njedra kulturne poslanike svog hrvatskog naroda iz srca svoga, Zagreba moga, i iz drugih gradova Lijepe naše.Kada se resice grožđa u zagvoškim vinogradima ugledaju, počima zagvoško kulturno ljeto i traje dok bobice na grožđu dobiju boju. Kada se u rujnu obere, otoči u bačve spremi, čeka da sazrije do sljedećeg ljeta kad se otvaraju deseti jubilarni "Glumci u Zagvozdu", poteči će tada rijeke vina, pršuta i janjaca na ražnju. Veselju neće biti kraja! Živio moj bili Zagvozd !
Post je objavljen 30.08.2006. u 14:28 sati.