... znam da me čuješ,
to otkucaji moji pretječu vrijeme
i hrle ti u zagrljaj
omamljeni toplinom.
Šapat ti šaljem kroz tkaninu noći,
putuje brže nošen tišinom.
Hajde, prisloni dlan na obraz,
to moj je dodir jer u tebi
stanujem,
putujem s tobom noseći
život kao ptičje pero.
Zajedno smo sumrak i zora,
rađamo Sunce samo za sebe.
Pogledaj u nebo, moje oči te čekaju
u svakom kutu, tjerajući mrak,
da zvijezde možeš ubrati.
Želja sam ti i ispunjenje, dah
i treptaj u trenutku koji
Vječnost
zovemo.
Post je objavljen 30.08.2006. u 10:52 sati.