Pod je svjetleći..i nepostojan...neprobojan..u tisuću boja...
moji snovi polako postaju tvoji...i ja polako postajem tvoja....
a ono što mnogi ne razumiju jest da je dio mene umro već tisuću puta...
i koliko mogu..i umijem dati..koliko se usuđujem..a koliko se bojim opet sjebati..sasvim je druga priča...
Ne volim ljude iza zavjese dima..iza oblaka osobnosti...skrivanje među riječima..
biti mlad tamo gdje smo svi odrasli...i sva ta lica nestaju...smiješeći se prestaju biti...
"..pogubljena konjica prošlosti...." ..rekla sam jednom..samo rijetki su shvatili...
a ovo su ograde od kovanog željeza...i ja kao ratnik među njima...kao licemjer sa vječno ružičastim obrazima...samo da nisam toliko bijela...na trenutak..možda bih sama u sebe povjerovala...
: ovo je sasvim druga shema..i ja se dajem i prepuštam snima..
Bože...kako li će tek ovo završiti?
I postoji li koji krug pakla u kojem još nismo zajedno bili?
S rukom u ruci..ti kukavica...ja hrabra budala...
svakakve smo snove snili...
pa sretno nam buđenje...dok nadobudni čekamo suđenje..onako u stilu...
ta tko će li nas osuditi što smo na životu?
..a lijepo sam ti rekla ...još davno...da me ostaviš na miru...
samo što ne znaš slušati...
Copyright : SisterGrimm / 2006.
Post je objavljen 29.08.2006. u 04:22 sati.