Marketing
...Jesmo li sami..?..
Mnogi problemi proizilaze iz našeg osjećaja da smo sami na ovome svijetu. Osjećamo da nemamo kontrolu nad našim životom i da smo na milosti i nemilosti mnogih stvari.
Ono što nam je potrebno je netko ili nešto veće od svih naših problema i briga. Prijatelj koji može popraviti stvari. Netko kome se možemo obratiti u svako doba.
No često u životu činimo stvari zbog kojih se kasnije kajemo, zbog kojih se osječamo krivima..i upravo taj osječaj,osjećaj krivnje je jedan od vrlo snažnih osjećaja. Osjećamo se odgovornima, osjećamo se osuđenima, osjećamo da zaslužujemo kaznu.
Osjećaj krivnje nas može učiniti bolesnima, deprimiranima, nesposobnima za odnose s ljudima. To doista zahtjeva da ga se riješimo.
Nismo li već čuli? Imaš što jesti i piti, imaš gdje biti, imaš obitelj, obrazovanje... Pa što bi ti htio?
Svaki put kad prebacujemo odgovornost na okolnosti ili druge ljude gubimo djelić sebe. Često u svojim životima preuzimamo tuđe odgovornosti ili očekivanja. Tako u sebe usađujemo tuđe stavove, navike i ciljeve. S druge strane, od drugih očekujemo da se pobrinu za nas.
Često se život čini nemilosrdan, dogode se nesreće i gubici, bol postaje nezidrživa. Ako kojim slučajem propadnemo, možda možemo spoznati da ono na čemu smo stajali i nije bilo tlo već postolje na kojem smo uzdizali lažne vrijednosti. Veći dio našeg života bio je protkan strahom od propadanja, a ono je možda bilo jedina mogućnost buđenja.
Stoga ako nam život priušti propadanje, to nije kraj nego početak nas samih. Doduše privremeno iskustvo može biti bol i tugovanje, a ovome može slijediti nostalgično prisjećanje na prošlost. Ali nakon ovoga valja osluhnuti život sada i iskusiti buđenje posve novih vrijednosti, nove osobnosti, novih odnosa utemeljenih na stvarnosti.
Tada je moguće spoznati da smo cijelo vrijeme do tada spavali i sve što smo radili bila je prevencija protiv buđenja. Moramo se probuditi, moramo nastaviti dalje, zbog sebe, zbog drugih..jer ako nakon buđenja samo nastavimo živjeti u prošlosti,hraniti se sjećanjima…to nije život... I ako nakon svega nismo spremni učiti, životu ne preostaje drugo nego da se ugasi zauvijek..
Post je objavljen 23.08.2006. u 16:09 sati.