Marketing
Uvod
Evo ljudi i mene na blogu. Nikada nisam baš vidio nešto posebno u tome dok neki moji prijatelji nisu počeli blogat bezveze, iz čiste zezancije. No onda su počeli govoriti samo o tome. ''Jesi vidio onaj blog? Kak upload-at slike, kako stavit shoutbox?'' i slično. Već mi ih je bilo dosta pa sam i ja počeo.
AMD Gamer. Nisam mislio reklamirati AMD-ove proizvode, iako ih koristim otkad se koristim kompjuterom. Ne kažem da je bolji od Pentiuma, no za neke stvari jesu. Pri tome mislim na preformanse koje mogu postići s tim procesorom, no nije to sada ni važno. Mnoge adrese sa gamer su zauzete, pa nek bude AMD Gamer.
Ovdje ćete moći čitati o životu jednog prosječnog i mladog gamera. Mislim da sam čak i postao ovisan o igrama, iako to nikada nisam htio priznati. Koliko puta se me zvali frendovi (i frendice :), a ja sam nešto izmislio samo kako bi se mogao prepustiti užicima igranja igrica. Ne znam za vas, no meni je komp oduvijek bio važna karika u životu. Kada je bilo teško, sjeo sam za komp i zaboravio na sve. Jednostavno, pokrenete neku dragu igricu i zaboravite na starce koji seru zbog škole, curu za kojom patite, a ne usudite joj se priči i slično. Svoju bol uvijek možete zatomiti na 1000 načina, a da to nije uvijek nužno fizički okršaj. Zato sam kupio boksaču vreću :)...
Nakratko bi se za početak osvrnuo na jučerašnji dan. Bio je zapovjedni blagdan, odnosno Velika gospa. Nisam neki vjernik niti idem često na misu, no u zadnje vrijeme sam u nekom sukobu sa lokalnim svečenikom. Zašto? Zato jer je na jednoj nedavnoj propovijedi uzeo za primjer kompjutere, naravno, u negativnom kontekstu. Nešto u stilu: ''Više djeca ne pitaju roditelje kada ćemo svi zajedno na misu, nego su se okrenuli materijalnim stvarima. Sada vise po kompjuter shopovima, internet caffee-ima, umjesto da slobodno vrijeme provode sa svojim najbližima.'' To je bila kap koja je prelila čašu. Ne pada mi napamet uskoro ući u crkvu, jer i u razgovoru koji sam s njim (svečenikom) vodio, uvijek je bio protiv te ''zle'' naprave zvane kompjuter, no u svom uredu ima mašinu koja najnovije igrice vrti na high, no naravno, to je u poslovne svrhe. Kao nisam vidio kolekciju filmova koju skrivaju u ormarima. Ne bih se začudio da ima i filmova za ''odrasle''. Nisu oni svi tako nevini. Čudno je da je postao svečenik nakon što je imao cure. Vjerojatno je i spavao s kojom, no on je u Božjoj službi pa mu se oprašta. No pustimo njih. Jučer nisam bio na misi, niti na groblju, jednostavno ne vjerujem više u Crkvu kao instituciju. Previše je toga tajanstvenog u njihovim redovima. Ogromne vile s ogradama i stražarima (konkretno, Bozaničeva vila je veća nego kuća F. Tužmana na Pantovčaku), no i ostali imaju mnogo toga. Kako kapelan od 23, 24 godine si može priuštiti Grand Cheeroky (tako nekako) koji vrijedi minimalno 30 000 €. Sigurno ne od milodara što bakice ubacuju na misi. Ja ubacim 90 lipa :)... šta će im više. Nek ubaci 1000 ljudi koji dođu na misu i eto ti 900 kuna. Dosta, no bakice guraju po 10 ili 20 kuna, a onda se žale kako nemaju. Ne moraš na svakoj misi nešto dati. Jednom mjesečno i dosta...
To je to šta se tiče blagdana Velike gospe. Nisu svi svečenici isti, tako da ne treba generalizirati stvari, no morate priznati da ima nešto čudno u vezi s Crkavama, i to ću jednom obraditi u postu, a sada još malo o meni (ko u onoj reklami za propale spojeve).
Neću se hvaliti previeš, ali moram spoemnuti jedan događaj u bliskoj budućnosti. Bio sam sam kod luće, jer su svi moji negdje otišli i trebali su se vratiti navečer. Taman sam se probudio (bilo je negdje oko 5.50 ujutro), i normalno, odmah na net. Malo surfam, doručak, i što ću sad. Tek je 9. Ništa, pali komp, pa ćemo vidjeti. Po dobrom starom običaju, izgubim pojam za vrijeme. Kad ono 18.30h. Fu*k. Ogladnio sam, proveo 9 sati na kompu, a nisam ni primjetio da me stara zvala 3 puta da neće danas doći nego sutra popodne. Ok, nema problema. Otići ću malo van, zezat se i kući. Vraga, poslije ručka-večere, sjedam ponovno za komp, no zove jedna cura (o tome sam govorio, igram komp kako ne bi mislio na nju, nego se koncentrirao na igru, no uglavnom) i pita ona mene jel idemo van? Ja budala odgovroim da sam tek sjeo za komp, a da mi se i neda previše ići jer je vrijeme usrano. Ona odgovara da nema veze (iako ima) i kaže da se vidimo jedan dan. Taj dan nikada neće doći, jer kad god ju zovem, ima posla ili ima nešto dogovoreno. Eto idiota. A mogao sam biti s njom, skratit si vrijeme, odmorit oči, ali ne... neka sad netko kaže da život gamera nije težak...
Za kraj evo jedne slike ženske koju sam našao na netu. Da tako izgleda moja cura vjerojatno bi se odrekao kompa, no ovako samo mogu sanjati.. pozdrav do slijedećeg posta...
Post je objavljen 17.08.2006. u 13:27 sati.