Ti si sada tiha slutnja,
Tek blagi vihor u divljini,
Iza tebe pustoš mraka,
Tihi jecaj u praznini…
Sad nestaje tiho sjećanje na tebe,
Poput zrna pijeska nošena vjetrom,
Tvoje lice zamijenih sjetom,
Ovo je moj život,ovo su moje suze...
Mogla bih plakati,ali nisam tužna..
Ovo je moje vrijeme,ovo su moja djela..
Mogla bih živjeti,ali ja nisam živa...
Poput mrtve sjene,
Pokušavam se micati i pronaći put..
Ne mogu,ostajem na istom mjestu
Ako ti vrijeme i život budu zahtijevali da me zaboraviš,
učini to ali upamti:
čovijek pamti ako hoće,
a zaboravlja ako može.
Post je objavljen 13.08.2006. u 11:07 sati.