dijete.....tako je jednostavno...nema zla u njegovim ocima..nema sebicnosti,nema okrutnosti,nema lazi,nema pretvaranja.....samo je sreca i osmijeh,tako jednostavno...polako raste,pretvara se u vece dijete,polako se njegov pogled zamagljuje ...zbog cega? ne znam....mnogo se toga dogodilo tom djetetu...mnogo toga...malo bice se preobrazava...u ono sto cemo i mi...u odrasle,sebicne i okrutne....sada veliko djete jos vise raste i postaje momak...pogled mu je dosta zamucen..al jos ima onog malog djeliæa prijasnjegg nevinog pogleda...jos je ostao taj mali neokaljani dio al za koliko dugo?kad ce i on nestati,kad ce nestati nada za povratak prijasnjem stanju i sretnom osmjehu.....sad taj osmijeh je zloban...sad taj osmijeh ubija ne zarazeni dio,ubija ga tamom....momak poseze za onim sto ce ga unistiti do kraja...unistiti njegovu dobru stranu,tj.kristalno cist pogled....unistava ga...gledam kako tama obuzima njegove oci u potpunosti i kako nema povratka......brzo je unistio onaj dio kristalno cist....mozda ne namjerno...ipak danas djeca ne mogu razlikovati dobro od zla....jer odrasli....koji su odavno izgubili osmijeh pretvaraju zlo u dobro a dobro u zloi djeca nisu kriva....oni neznaju....a neznanje ih dovodi do propadanja i unistenja.....samoga sebe
Post je objavljen 12.08.2006. u 11:06 sati.