Primio sam već nekoliko upita od vjernih čitatelja mog bloga, željnih daljnjih postova.
Strpite se.
Justinijan se zasluženo odmara.
Nalazim se u Gorskom Kotaru, u mom omiljenom planinskom zamku.
Dani su prekrasni, noći još ljepše. Pogled na nepreglednu šumu, hladna jezera i planinske vrhove ispunjava dušu smirenošću.
Kada nisam u prirodi, provodim dosta vremena čitajući. Kada poželim, s najvišeg tornja mog zamka promatram ljude poput orla sa hridine. Volim kad moj namršteni pogled rastjera ljude koji se nađu ispred mog zamka.
Kreativnost se ne može naručiti. Strpite se. Imat ćete postove koje tražite.
A vjerujem da će se neki od vas naći prosvijetljeni, potreseni ili povrijeđeni mojim budućim postovima.
Zato i postoji ovaj blog.
Sada me ispričajte. Skupilo se nešto ljudi ispred mog zamka, idem na njih baciti jedan zlokoban pogled.
Post je objavljen 12.08.2006. u 00:33 sati.