Marketing
"Duša stare Europe", A. P. Kezele
«Uma je na trenutak zastala, na izgled izgubljena u mislima, a zatim nastavila: «Prije ili kasnije, takva će osoba ući u proces prisjećanja. Ne mogu tvrditi da se svi oni prisjete točno svojega života ili starog imena. Vjerojatno to nije tako. Ponekad, kao u vašem slučaju, događaji iz prošlosti više – manje jasno isplivaju na površinu. Ako su oko vas ljudi koji prolaze isti proces, onda jedan drugome možete pomoći. Međutim, ima mnogo ljudi koji su usamljeni u tome. Najčešće osjećaju neku unutarnju potrebu koju ne znaju jasno protumačiti. Osjećaju se izdvojeni iz postojećega svijeta, ali ga prihvaćaju kao nužnost. Zapravo, nemaju drugog izbora nego prihvatiti pravila života u kojem su se našli. Međutim, negdje duboko u sebi oni osjećaju da bi život morao biti drugačiji. Znaju da je nekada bio drugačiji iako to ne mogu u potpunosti osvijestiti. Takvi ljudi uglavnom osjećaju da ne pripadaju ovome svijetu, ali budući da nemaju kuda otići i dalje u njemu žive čekajući da se dogodi nešto što će ih probuditi. Neki od njih imaju određena iskustva, možda u snovima kad se javljaju slike ili prizori iz života koji su nekada vodili. To su odjeci izgubljenog svijeta koji žive duboko u njima. Ali, bili svjesni toga ili ne, ti ljudi najčešće osjećaju neku neobičnu čežnju. Tu je ponekad i osjećaj gubitka i nezadovoljstva koje se također ne može jasno izraziti. Ponekad postaju buntovnici, ali to ubrzo odbacuju jer to nije njihova prava priroda. Češće traže izlaz u duhovnosti i religiji. Nažalost, i tu se ne snalaze jer sve što im se danas nudi je osvajačka duhovnost i jednako tako osvajačka religija. A oni nisu osvajači. Umrli su sa svojom kulturom, otišli sa ovoga svijeta, istjerani i odbačeni od tih istih osvajača i njihovih bogova, a sada se s vremena na vrijeme vraćaju ispitujući nije li se možda dogodila promjena u svijetu: promjena koja će im vratiti izgubljeni raj u kojem su nekada živjeli.»
Post je objavljen 08.08.2006. u 16:52 sati.