Pregled posta

Čovjek kao slučaj

Svemir je velik kažu, rijetki se usude ga opisat i kao beskonačnog, no u svakom slučaju za naše mizerne zemaljske razmjere svemir je jedno ogromno mjesto.

Život je nastao samo na trećem planetu u našem Sunčevom sustavu, no pogled u tu nebesku prašinu svakome zaintrigira maštu o postojanju drugih civilizacija sličnim nama. Uostalom ako je svemir toliko velik koliko govore čemu onda sav taj prostor? No što više čitam o astronomiji broj hipotetskih civilizacija, za koje pretpostavljan da postoje negdje u toj zvjezdanoj kaši, je sve manji. Toliko parametara je potrebno da se posloži da je zapanjujuće kada se nešto takvo uistinu i dogodi.

Prvenstveno zvijezde koje gledamo noću nisu poput našeg Sunca, većinom su to dvostruki ili višestruki sustavi zvijezda čije gravitacijsko polje ometa stvaranju stabilnih privlačnih sila koje bi mogle održavati planete u orbitama. Velike zvijezde imaju kratak životni vijek te bi progutale svoje planete i njihove eventualne stanovnike i prije nego što dosegnu inteligentnu formu, a male zvijezde ne bi proizvodile velike temperature te bi planet trebao kružiti vrlo blizu zvijezdi kako bi na njemu nastali tempperaturni uvjeti za stvaranje života. Naravno ovdje govorim o životu poput onog koji se razvio na našoj planeti, dakle ne o nekim transcendentalnim formama i energijama, već o životu kojem su potrebne bjelančevine (koje koaguliraju već pri 50 °C), voda (vrenje je na 100°C) i tvari slične onima koje nas, zemljane, grade.

Dakle za nastanak oblika života koji je sličan ovozemaljskom, potrebni su uvjeti slični našim. Zvijezda srednje veličine poput našeg Sunce, sa svojim planetarnim sustavom. Isto tako nije svaki planet pogodan životu, neki su preblizu zvijezdi održavajući time visoke temperature a neki predaleko gdje vladaju vrlo niske temperature. Dakle uzak je temperaturni raspon koji je potreban razvitku života, a to je samo jedan u nizu parametara. Postojanje atmosfere i njenog tlaka je još nešto potreban u ograničenim vrijednostima. Ultraljubičasto zračenje nije samo uzrok opeklinama ekipi koja se voli sunčat od podne do 3, već ovisno o količini i valnoj duljini, dovoljno za sprječavanje nastajanja života, kao i jaka pražnjenja elektriciteta koja su bila prisutna u našoj praatmosferi. O kemijskim elementima, spojevima, prisutnosti vode kao poveznice neću niti pričati jer bi se moglo dosta odužiti

Za razvoj života na našem planetu postoje brojni parametri koji su se tu našli posve slučajno, a smjer razvoja života okrenuli su u posve novom smjeru. Npr. prije 225 milijuna godina u Zemlju je udario meteorit koji je uništio većinu života, a razvoj su nastavile preživjele jedinke. Da se kojim slučajem to nije dogodilo cijeli život na našoj planeti danas bi izgledao posve drukčije, a do stvaranja čovjeka možda ne bi ni došlo. Kažu da je dinosaure «zbrisao» meteorit prije 65 milijuna godina – da se to nije dogodilo biste li mogli zamisliti koegzistenciju današnjeg homo sapiensa među tim gigantima? Sisavci nikad ne bi «preuzeli vodstvo» u interakciji sa tako velikim konzumentima i hrane i prostora. Opet - čovjeka danas ne bi bilo.

Evolucija života na našem planetu nije nikakava logički matematički niz, jednostavan uzročno posljedični slijed evolucije i preživljavanja najjačih čiji smo krajnji proizvod mi, već svoje postojanje zahvaljujemo - pukoj sreći.

Puno je zvijezda, još više planeta, i pregršt mogućnosti… no da li je sve to za razvoj života još jedne inteligentne vrste dovoljno?

I onako usput – sretan mi rođendan ;))))


Post je objavljen 06.08.2006. u 22:34 sati.