Ova terapija podosta je razvijena u posljednje vrijeme jer pokazuje izrazito dobre rezultate. U razvijenijim zemljama postoje posebni centri u kojoj se isključivo ona provodi na pacijentima 24 sata dnevno i već nakon tjedan dana stanje se počinje osjetno popravljati. Terapija je poznata po svojoj engleskoj kratici CBT (Cognitive-Behavioral Theraphy ) i sastoji se od kontinuiranog izlaganja bolesnika objektu svojeg straha. Primjerice, osobe koje se panično boje zaraze ohrabruju se da iznose smeće a da nakon toga ne peru ruke. Ova pomalo «nasilna» metoda u potpunosti je bezopasna ako se provodi pod stručnim vodstvom, ali kako izrazito stresno djeluje na bolesnika mora se biti vrlo pažljiv te se savjetuje paralelno korištenje medikamentne terapije. U praksi, ova terapija ponovo «uči» mozak kako se nositi s opsesivnim mislima ali tako da ne odgovara na njih kompulzivnim radnjama.
Ovakva šok-terapija izaziva nova pomicanja «logičkog kola» u mozgu bolesnika. Naime, kako empirički (iskustveno) doživljavaju razlog svojeg straha, automatski tim iskustvom «mapiraju» novi protokol u mozgu koji zaobilazi kompulzivnu radnju. U slučaju da se bolesnik opsesivno boji osoba druge boje kože, staviti će ga se u sobu s nekolicinom takvih osoba. Nakon početne anksioznosti ( koja će biti ekstremno visoka ), bolesnikov mozak počet će razvijati alternativnu interpretaciju realnosti- koja u većini slučajeva dolazi do prepoznavanja straha kao simptoma bolesti a ne nekog pravog odnosa u realnosti. CBT jednako tako pomaže pri «smislenijim» opsesijama, primjerice strahu od visine. Osobe koje pate na taj način ohrabruju se da skaču sa visoke stolice. Nakon nekoliko puta, mozak shvaća da je situacija opasnosti pada sa stolice realna, ali da anksioznost koju osjeća nije nastala realnom mogućnosti pada već poremećajem. Optimalno, pacijenta će biti strah skočiti sa stolice, ali njegova anksioznost neće biti viša nego u zdravom čovjeku.
CBT u Hrvatskoj se provodi tek kod akutnijih pacijenata. Ipak, gotovo svaki pacijent svjestan svoje bolesti može na neki način primijeniti neki oblik terapije. Primjerice, osoba koja se opsesivno boji insekata može s prijateljima ići na izlet u park, ili osoba koja se boji gomile ljudi može ići u veće kafiće. Važno je, ipak, da anksioznost ne dovede do panike kako bi se terapija mogla stabilno primjenjivati. Zato ako želite primijeniti CBT u svom životu, obavezno se konzultirajte s liječnicima te s rodbinom i prijateljima koji vam mogu pomoći.
Post je objavljen 04.08.2006. u 21:07 sati.