Zvrrrn! Zvrrrn! Pospano otvaram oči i rukom gasim budilicu. Počela je još jedna školska godina. Stojim u kupaonici pred ogledalom, s četkicom u ustima, dok moj mlađi brat ljutito lupa po vratima govoreći mi da se požurim. Prvi sat sam imala hrvatski jezik. Bilo je grozno! Prvi sat nas je profa natjerala da napravimo interpretaciju pjesme. Za vrijeme školskog odmora,moja frendica Ivana i ja šetale smo hodnikom. Pokraj nas ljubakali su se Maja i Luka. Zastala sam. »Zar su oni zajedno? »-prišapnula sam Ivani. »Da, prohodali su na praznicima ali mi se čini nekako nategnuta ta njihova veza. »Maja je išla sa mnom u razred, a Luka u susjedni. Navečer dok sam ležala na krevetu i razmišljala o tome zašto ja još nemam dečka, u misli su mi dolutala Lukine prekrasne zelene oči. »Ne smijem razmišljati o njemu, on već ima djevojku»-rekla sam sama sebi. Ipak cijele noći nisam mogla prestati misliti na njega.U četvrtak nismo imali zadnji sat pa smo Ivana i ja odlučile prošetati se Maksimirom. Gazile smo po suhom lišću i udisale svjež zrak. Pustila sam Aru sa uzice da se malo istrči. Ona je to jedva dočekala i odmah je pojurila ispred nas. Kako se bližio Ivanin rođendan upitala sam je kako će ga proslaviti. »Voljela bih napraviti tulum, ali ne znam kako da kažem roditeljima. Predložila sam joj da im skuha kavu kada dođu s posla i mirno im iznese svoju ideju. Kako je ona uvijek uvijek prva doznala što se događa u školi upitala sam je imali što novo. »Lana i Ela su se posvađale zbog Dalibora, Maja i Luka su prekinuli...»Dalje je nisam slušala, na trenutak sam osjetilakako se sve vrti oko mene. Čak sam bila veoma sretna zbog toga. Navečer sam slušala muziku i maštala o Luki. Zazvonio mi je mobitel. Sa druge strane slušalice čula sam Ivanu kako vrišti:»Uspjela sam! Uspjela sam! »Veoma sam se obradovala:Pa, to je super! Nadam se da ti neće roditelji biti na tulumu.-upitam je. »Ne, roditelji će se negdje pokupiti u subotu, a ti ćeš mi pomoći oko organizacije. Sutradan u školi primjetila sam da mi je netko uzeo narukvicu koja mi donosi sreću. Nisam mogla shvatiti zašto bi nekome trebala moja narukvica koja ionako nije ništa vrijedila. U utorak kada sam spremala opremu za tjelesni u torbu otkrila sam da mi je nestao i rokovnik. Bila sam zbunjena. Ili sam ja počela gubiti stvari ili se netko okomio na mene. Bila sam užasno ljuta jer su mi u tom rokovniku bili najvažniji brojevi, adrese... U četvrtak smo Ivana i ja dijelile pozivnice po školi. Bio je pozvan Luka, ali nažalost i Maja koja se u zadnje vrijeme ponaša veoma čudno prema meni. Gleda me očima punim prijezira, a na moja pitanja odgovara hladno sa da ili ne. Nakon nastave Ivana i ja odlučile smo otići kupit sve što nam je potrebno za dobar tulum. Pred dućanom sam zastala da zavežem tenisicu. «Kod tebe su novci?»- pitala je Ivana. «Da izvadi iz mog ruksaka plavi novčanik»-odgovorila sam joj. «Ne mogu ga naći»-kaže ona. «Ma daj, mora biti unutra. Daj da ja pogledam» Pretražila sam cijeli ruksak, ali novčaniku ni traga. Nisam mogla vjerovati, to je već treća nestala stvar. Ispričala sam Ivani kako su mi nestale narukvica i rokovnik. To sigurno nije bilo slučajno. «Imaš pravo netko se okomio na tebe» Vjetar se igrao našom kosom, a mi smo još uvijek stajale pred trgovinom. Odlučile smo zamoliti roditelje da nam dodaju novaca. Napokon je stigla i subota. Stojim u sobi pred velikim zrcalom u novoj minici, s preslatkim topićem i šljokicama u kosi. «Buraz moram te nešto pitati.»-zazvala sam brata. «Daaa?»-proviri on kroz vrata. «Što misliš stoje li mi bolje crvene ili plave naušnice?»-upitam ga. «Odakle da ja znam što pristaje vama babama.» Samo sam zakolutala očima. Odlučila sam se ipak za plave jer su mi savršeno pristajale uz moj plavi topić. Kod Ivi sam došla malo ranije, da s njom dočekujem goste. Sve se odvijalo po planu, osim jedne sitnice. Dogovor je bio bez alkohola, no dečki su ipak donijeli malo cuge. Na sreću prošlo je bez posljedica. Negdje oko jedanaest sati Luka mi je prišapnuo da se nađemo na balkonu. Bila sam jako uzbuđena zbog toga. Neprimjetno sam izašla na balkon. Godio mi je hladan zrak na vrućem licu. Sve je mirisalo na kasnu jesen. On je zamisljeno gledao u zvijezde. Kada me zamijetio, polako mi je prišao i zagledao se duboko u moje oči. Nakon nekoliko trenutaka tiho je rekao:»Volim te.» To je bio najromantičniji trenutak u mome životu. «I ja tebe!»-odgovorila sam jednakim tonom. Tada se samo nagnuo i nježno me poljubio. Osjetila sam neopisiv osjećaj u trbuhu. To su vjerojatno bili takozvani «leptirići». No, sve što je lijepo kratko traje. Odjednom sam iza svojih leđa začula:»Vidi, vidi Luka je našao novu igračku.» Digla mi se kosa na glavi kad sam začula taj glas. Ljutito sam se okrenula i ugledala Majino ironično lice. U slijedećih pet minuta me toliko izvrijeđala, da mi je došlo da je udarim, iako me Luka branio. Suzdržala sam se jer sam se htjela pokazati boljom od nje. Kad je završila još jednom me ošinula pogledom i nakon toga zbrisala sa tuluma. «Oprosti.»-rekao mi je Luka. «Nema veze.»-odvratila sam. U Majinim očima vidjela sam samo ljubomoru, pa se nisam više toliko brinula za ono što je rekla. Ali ja sam je slijedeći dan ipak odlučila posjetiti. Pokucala sam na njena vrata i pričekala. Kada ih je otvorila, u sekundi je problijedila, i htjela ih je ponovno zatvoriti, ali ja sam je zaustavila. «Želim samo razgovarati, dopusti mi da uđem.» Pristala je. Sjela sam na njen krevet i pričekala da nam donese sok. Odjednom sam kraj svoje noge ugledala kako ispod kreveta viri neka kutija. Sagnula sam se kako bih je pogurnula natrag, kad mi je pogled pao na njen sadržaj. Nisam mogla vjerovati. Unutra su se nalazili moj novčanik , narukvica i rokovnik. Kada se Maja vratila u sobu, odmah sam zatražila objašnjenje.No umjesto odgovora samo je počela plakati. «Žao mi je, stvarno mi je žao.Bila sam tako ljuta i ljubomorna kada mi je Luka rekao da prekida sa mnom, da bi bio s tobom. Možeš mi li molim te oprostiti? Više vam se zaista neću uplitati u život. Jučer sam se pokajala zbog onoga i odlučila ti pokloniti svoj privjesak. Molim te primi ga kao znak pomirbe.» A što sam mogla. Shvatila sam je u potpunosti i prihvatila privjesak. Kada me istoga dana poslijepodne posjetio Luka, sve sam mu ispričala u vezi Maje i zamolila ga da joj i on oprosti. Pristao je i zatražio od mene pusu. A moj brat koji je sve prisluškivao samo je uzdahnuo: «Ah, ta ljubav!» =) Pozdrav od Petre Post je objavljen 03.08.2006. u 08:34 sati.