Marketing
Susjedi
Konačno je i to gotovo. Mislim preseljenje u novi stan. Sve je super, i sve je za pet, te ću danas napisati nešto o svojim susjedima. Ne znam zašto ali nikad do sada nisam obraćao pozornost na ljude koji žive u mojij blizini. U starom stanu, u kojem sam proveo dosta vremena, znao sam samo susjede iznad mene i zubara na 3. katu (razlog je očit). Ostali me nisu nekako ni zanimali. Ni sada se situacija nije promijenila, tj nije se povećalo zanimanje za susjede, samo sam ih počeo primjećivati. Ne znam zašto ali starci su mi uvijek pizdili kada bi vidjeli da ne pozdravljam susjede (to je bilo još davno dok sam živio s njima
), jer kao to je nekulturno i nije u redu od mene. A ni sam ne znam koliko sam puta nekog od tih susjeda pozdravio, a da pri tom nisam dobio odgovor. To što tada osjećam je odvratno, dobijem osjećaj kao da sam najveća budala na ovome svijetu (mislim kada mi ne odzdrave). Kao, problem mu je reći bog ili dobar dan kad ga pozdravim ili je mutav. I tako sam jednoga dana odlučio da više neću pozdravljati susjede jer nema smisla. Prvi razlog je da su svi oni nekulturni, pa mogu i ja biti. Drugi je jer mislim da je to licemjerno jer kad mu kažem dobar dan boli me neka stvar kakv mu je i kakav će mu biti dan. Imam ja i svojih problema i stvari koje moram riješiti.
Ok, vratimo se na nove susjede. Za sada mi se čine u redu, premda su malo čudni. Oni malo konzervativniji bi ih proglasili ludima (npr. Anto Kovačević – navodni playboy i moralni uzor Hrvata s diplomom i manirima bečkih škola). Krenimo redom:
U mojoj zgradi stanje je sljedeće:
Prizemlje: Vidio sam samo ljude u jednom stanu, u drugom nisam. Ovi su mi za sada najbolji. 2-3 studenata (manje-više, nikad se ne zna koliko ih tamo živi) su prva liga. Ljudi su mi se ponudili za pomoć kod useljenja (vjerojatno su vidjeli da mi ne treba, ali nema veze), pozvali me na tulum za dva tjedna (ali idem na Arsenal pa ništa od toga). Jedina mana dečki (i cure vjerojatno) previše vole maricu.
Prvi kat: Stan ispod mene je okupirala ženska osoba od 25-26 godina. Isto ljubazna, uputila me u sva pravila u zgradi i moje obaveze (ali izgleda da nisam pažljivo slušao jer nisam zapamtio koje su mi obaveze ili ih nije rekla). Dogovorili smo kavu jedan dan, nismo još odredili.
Stan lijevo od gore navedenog: neki penzići, kojih me malo strah jer čudno izgledaju i mirišu.
Stan desno od stana 25-godišnje susjede: nisam vidio ljude.
Drugi kat: Moj stan.
Lijevo od mene: gospođa (?) od nekih 35 god. Za sada smo samo na bog
Desno od mene: e ovaj mi je stan malo čudan. Iako nikada nije upaljeno svjetlo u stanu definitivno netko živi. Kak to znam, jer netko cijelo vrijeme usisava (bar 10 puta na dan), tak da im je parket već vjerojatno jako izlizan. Morat ću se malo potruditi i saznati što su tu točno događa.
Treći kat i četvrti kat: još nisam bio gore, ali hoću jer se u subotu idem sunčati na krov.
Susjedna zgrada na koju gleda moj stan.
Prvi kat: Neka luda baba. Ne mogu objasniti zašto?
Drugi kat: E ovi su mi zanimljivi. Mladi par, ili nisu? Još nisam skužio. Prozori su im uvijek širom otvoreni, a dan im izgleda ovako: Buđenje u 11, pali komp, slušalice na glavu i deri po igricama. Naravno svatko za svojim kompom. Tip se igra do 1-2 sata u noći a cura do 8 navečer kada pali tv i gleda Sjever i jug i sve iza toga.
Treći kat: Studentica, ako ne onda neka patološki ovisna osoba o čitanju, jer po cijeli da sjedi za radnim stolom i čita.
Ostale nisam upoznao, ali ima vremena. Jedina zamjerka novom stanu je da čišćenje stubišta plaćam 60 kn mjesečno. Ali neka izdržat ću još malo, a onda ću pučem preuzeti vlast u stanarskom savjetu zgrade i dati otkaz toj “elitnoj” čistačici i zaposliti neku koja naplaćuje razumno.
Inga i Helga su se nažalost odselile
Post je objavljen 02.08.2006. u 08:38 sati.