Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/skalich

Marketing

Pitanja, pitanja i svekolike ljepote Lijepe naše! A ima i apdejt

Uz ogromnog skakavca koji mi se naselio u nedavno opustjeli ured te svekoliku odbojnost prema papirima koji mi se kote na radnome stolu, odlučio sam nakratko reanimirati ovu lešinu nasukanu na hridima blogerskog pakla.

Morila su me mnoga pitanja, glava me je boljela od nesavladivih začkoljica života, a tjelesni otvori iskazivali začudnu neotpornost spram izbacivanja tekućina kad bih pokušao odgovoriti na malena čuda prirode.

Oni zagriženiji od vas (i s društvenim životom jadnijim od pubične dlake u bazenu night cluba/disco bara/kafane Acquarius na Zrću, nakon pjena partija) možda se i sjećaju mog posta koji se pitao koji je smisao daljnjeg postojanja Grčke.

Nikada odgovor nisam dobio, a za to krivim svekoliko marketinško sljepilo viših instanci koje me nisu objavile na naslovnici, iako je gro ljudi tvrdilo da mi je to naj post ever (dobro uglavnom je to bila Espadrila, ali you get the point!).

Ipak bio sam zadovoljan barem jednim: sad sam to veliko pitanje izbacio iz vlastitog mi organizma; taj će mi trometarski metilj prestat draškat znanošću napregnute ganglije i dopustiti mi trošenje vremena na Dobro jutro Hrvatska, povremeno diranje vlastitoga tijela te europsko prvenstvo u sinhroniziranom plivanju (Ruskinje su prve u parovima!).

NO, avaj, prije nego rekoh Na kitu mi čiči pade mi na um jedna stvar, toliko dijabolično podmukla i kriptokomunistički skrivena da izmakne svijesti prosječnoga građanina Hrvatske, tj. svakog onog koji ima barem toliko posla i obveza da u trenutcima svekolike apatije ne stigne davati osobna imena, ne bićima pa čak ni pojavama već STVARIMA (pozdrav mojoj novoj kanti za smeće, zanosnoj plavojki Terezi).

Dakle, svi znamo da je naše lijepo more načičkane našim lijepim otocima i da svaki naš građanin ima oko 40 centimetara navlastitog mu komadića obale, i to bez otoka.

A da je tih otoka mali milijuna to znaju svi, uključujući i komšije iz Vrnjačke banje, a da ih je deset onih onako većih to zna svatko tko to želi znati. Evo to znam ja.

I znam da se dugo mislilo da je Krk najveći, al' kad ono vid vraga ipak nije već je Cres pa sad znamo da je on najveći, a na Krku imaju nafte.

Znamo da je na Braču ona neka plaža koju je u pješčaniku napravila Pozdrav iz Rovinja firma.

Znamo i da Hvar ima super klub neki Karpedijem i da je ugostio najveću džetstericu/medicinsku sestru iz Zadra radi koje lokalni momci i gejpedere iz Engleske tuku.

Znamo da Pag nema vodu i da tamo kao slijeću NLO-i, a ako baš upregnemo mozgove sjetili bi se i neke čipke i kakti sira.

Znamo da je Vis totalna fora i da su tamo jugoslaveni imali vojarne, a nizozemci nemali noge i da oni tamo igraju kriket jerbo bijahu kvazikolonija britanska i tako.

Znamo i da Mljet ima kao neki nacionalni park i neka dva jezera slatkovodna ili slanovodna zaboravih sad.

I za Korčulu znamo i njezina Marka Pola i maleni otočić Smokvicu pored na kojem ljetuju Todorići.

Pa čak i za Lastovo znamo i to da je daleko i da treba trajektom i 4,5 sata da se na njega dođe, a ja čak znam da je ove godine i neki jazz festival tamo.

I tako nabrojasmo naše najveće otoke, divimo se njihovoj gastr-eno-enterološkoj ponudi i.......ček malo, nešto ne štima....1,2,3,4,5,6,7,8,9....samo devet, a di je deseti???

Šta mi fali? Iž? Prvić? Vir? Pašman? Molut? Trećić? Kalamuta? onaj otok na rijeci Krki?

***checking slučajno u blizini pronađeni atlas hrvatske***

AAAAAAAAAAAAAAAAAA

RAB

Ne kužim koja je priča s Rabom?

Zašto se o Rabu toliko malo priča i zna?

Koja se mjesta nalaze na Rabu? Imali grad Rab na otoku Rabu i što osim njega postoji?

Gdje ljudi trebaju tražiti trajekt za otok Rab?

Gdje taj trajket na rabu pristaje?

Zbog čega vlada prešutno zatajivanje istine o otoku Rabu?



I što je možda i najvažnije: ČIJI JE RAB IGRAČ I GDJE JE RAB BIO '91.?

Ah, toliko mnogo pitanja, a toliko mi je malo stalo da saznam i pravovaljane odgovore.

Ostajte zdravo!



PS Ukoliko netko zbilja da suvisao odgovor na itijedno od ovih pitanja želim mu/joj bliski susret s poslovično raspižđenom meduzom... Nesuvisli se odgovori prihvaćaju.



OVDJE SADA IDE APDEJT

Dakle, kako malo ljudima treba da se ohrabre. Samo ih treba netko potaknut. Ne, ne govorim tu samo o vama koji ste pod krinkom vlastite anonimnosti odlučili progovoriti o najčuvanijoj jadranskoj tajni, već o mejnstrim medijima pa čak i običnim ljudima, koji, ohrabreni mojim vodstvom u objašnjavanju rapske tajne, polako ali sigurno počinju o tome govoriti.

Primjer prvi: Vozim se jučer kući s posla, a u tramvaju dva mladića nesvjesni mog prisluškivačkog uha zbore sljedeće: "Jesi vidio Kristinu? Ne nisam. Mislim da je otišla raditi s Tonijem na RAB!!!" Eto ga na, znači raznorazne Kristine idu raditi na Rab; što tamo rade doduše ne znam, valjda ne u ludnici.

Primjer drugi: S obzirom na položaj novoga mi stana nisam u mogućnosti hvatati prvi program tako da sam osuđen na dnevnik Nove TV. Što je dobro jer su jučer, između svinjske kuge u Baranji i meduza koje ubijajaju u Jadranu, dali prilog o zaboraviosamkakosezove tipu koji živi u poligamnoj zajednici sa svoje, recimo tri žene, gdje - na otoku RABU!!!!

Primjer treći i za sada i posljednji: dolazim jutros na posao nesvjestan revolucije koja se upravo događa oko otkrivanja istine o Rabu, otvaramo indexov web, a kad tamo vijest: Mladiću s RABA, nakon rutinske operacije slijepog crijeva, odrezali nogu!! Hmmm... Pitam se ne misle li da je od njega potekla moja zainteresiranost Rabom??? Ako su mu nitkovi to učinili, upozoravam ih da moja potraga za istinom i zbiljskoim položajem Raba u hrvatskom društvu ničim ne će biti zaustavljena!!!!!! (osim ako se opet ne ulijenim i prestanem pisati!!)




Post je objavljen 02.08.2006. u 10:00 sati.