Marketing
....
Nakon dosta vremena opet sjedam za kompjuter u svojoj rozo zelenoj sobi (ukrašenoj odnedavno velikim plakatom Ramonesa, hey ho, koje sam donijela iz Zagreba
), i to sat i pol prije nego što trebam biti spremna za put na more. Kofer (ili kako ga moj prijatelj zove, crveni ormar), još je otvoren nasred sobe spreman iskušati svoje granice (ili ići preko njih) kad je riječ o zakopčavanju i nošenju preveliko broja stvari. Znamo dobro ja i moja sister da pola stvari iz njega nećemo obući, ali neka se nađe. (možda je bez mog znanja ubacila i zimsku jaknu, hm…). Jedva sam dočekala ovaj odlazak na more, tako da je preda mnom tjedan dana kupanja, sunčanja, izlazaka, glupiranja do zore, aaa, jedva čekam. : )
A da u ovoj silnoj euforiji malo spomenem i svoj odlazak u zagreb na prijemni, polaganje istog i upis toliko željenog fakulteta. As you know, išla sam na prijemni na Filozofskom. Zbog neusklađenog vremena nisam mogla ( a ni htjela ) pokušavati nigdje drugo. Test je bio, ajmo reći ok, iako po mom mišljenju vrijeme je bilo knap, i ja ne kužim čemu ta žurba… Bila sam uvjerena da nisam dobro napisala i ja i prijatelj (koji je na kraju isto upisao, komparativnu jednopredmetnu, našu veliku ljubav , od koje, kako kažu, nikad neće moći živjeti, ili ''moj mario, nema ti od tog hljeba''. Ma bit će
barem onog duhovnog, hehe. ) smo od ponedjeljka do četvrtka dane provodili u agoniji iščekivanja rezultata, lutajući bespućima Profila (ja bih tamo mogla živjeti), gledanjem podsjetnika i gluposti za koje smo bili uvjereni da su nam trebali prije testa za proširenje naše opće kulture, šmrc. Ili što Kiki kaže nakon prijemnog: nedovoljno inteligentan, odveć opće nekulturan i dobro jezično kulturan. 
(rečeno naglaskom naše drage profesorice;)). Uglavnom, u srijedu navečer popile smo (nas četiri) bocu tekile, spremile se za izlazak i napile. Ali pozitivno, kako samo mi znamo, i prodale foru da sam ja francuska studentica na razmjeni koja ne zna ni riječi hrvatskog . :D
I nakon te pijane srijede, u četvrtak ujutro tata zove i javlja da sam prošla. (vijest je jedva stigla do mojih moždanih stanica zakrčenih tekilom
).
I upisala sam engleski i španjolski. Jej.
Baš ono što sam htjela. Iako, malo me razočarala nepravda: u biti sam trebala upasti na faks bez plaćanja, ali kako su se oni s povlaštenim upisom upisali prije mene, ode moje mjesto bez plaćanja na engleskom. I malo frustrira
činjenica da si ta glupi test uradio dovoljno dobro da ne moraš plaćati fakultet, ali opet: ni to nije dovoljno. I netko tko je stotinjak, ili više, mjesta ispod , upiše se prije mene. 
Ali eto, iskreno se nadam da će se ovaj blesavi zakon promijeniti do iduće godine.
I uvjerila sam se da se za ovaj prijemni i ne možeš pripremiti: ja sam samo par dana prije ponovila hrvatski, i grizla se zbog činjenice da ništa nisam učila, ali točnim su se pokazale riječi onih da se ne mogu pripremiti i da obično ''pametnjakovići'' ne prođu. Naravno, ne vrijedi to za sve one koji nisu prošli, već za one što su voljeli praviti pametnijima od drugih. :P
I još je milijun stavi u mojoj glavi, ali vremena mi je knap (ko da sma opet na prijemnom), pa bolje da idem provjeriti jesu li sve majice za plažu na broju. Idem na moreeee!!! (ushićena zbog dva tjedna provedena na užarenom zagrebačkom asfaltu, agonije prijemnog i napokon: ono što čekam čitavu godinu. Neki dan govorim svojoj sestri da mi je glupo reći da živim samo za ti tjedan dana na moru. ''Pa kad inače budeš na plaži čitav dan, izlaziš svaku večer i ostaneš do 7 ujutro?? '' pa da, hm…
Post je objavljen 26.07.2006. u 06:44 sati.