Ne znam kako da počnem.
Ovo mi je prvi puta u životu da predajem. Aaaaaah... Navikla sam samo na dužnosti predstojnice doma.
Sjećam se svoje stare profesorice, djelila je svoj posao sa Binnsom, ali je otišla par godina nakon završetka mog školovanja. Bila je to debela vještica, uvijek u nekoj bež pelerini. Često je zaudarala po znoju, a i po spaljenoj tkanini, budući da je često nehotice zapalila svoju pelerinu. Iako je predavala drugačije nego prof. Binns, nisam gotovo ništa naučila zbog nje, već samo zato jer me povijest zanimala.Evo me, sada stojim u istoj učionici, za istom katedom i isčekujem svoj prvi nastavni sat.
Danas predajem blok sat četvrtašima (Ravenclawi i Huffelpuffi) i jedan sat sedmašima (Griffindori i Slytherini). Napokon ću predavati Harryu. Znam da mu povijest nije omiljen predmet (i ne znam zašto ju je ponovno upisao), ali smatram da će se nakon prošlogodišnjih događaja početi zanimati za nju. Koliko mi je puta prepričavao sjećanja o Voldemortu... Kada bi završio, sa suzama u očima, ja bih mu pričala o Lily i Jamesu... O Siriusu...
Sjela sam na udoban naslonjač iščekujući učenike. Ubrzo su počeli dolaziti. Bili su neuobičajeno poslušni, samo su sjeli i izvadili pribor.
„Dobar dan, djeco.“
„Dobar dan, profesorice Smith!“
Nasmijala sam se i dodala: „Ne morate me tako oslovljavati, pa nisam toliko stara. Slobodno me zovite Miranda.“
„Sigurna sam da ste već naučili nešto o Povjesti magije, ako ne na nastavi, onda pretpostavljam da vam je neke informacije sigurno proširio netko tko je pročitao Povijest Hogwartsa ili se potrudio posuditi knjige o povjesti u knjižnici.“
Jedna ruka se našla u zraku. Bio je to neki Ravenclaw.
„Izvolite gospodine...?“
„Kennedy, Tom Kennedy. Ja sam pročitao većinu tih knjiga, ali me jedna činjenica zbunjuje.“
„Recite, koja?“
„Opće poznato je da su stari Egipćani podizali kamene blokove pomoću magije, ali te je piramide kasnije bilo nemoguće srušiti, kako to?“
Bila sam oduševljena. To je jedna obična sitnica, gotovo trivijalnost za koju nikada ne bih očekivala da je primjeti dječak njegove dobi.
„5 boda za Ravenclawe. Drago mi je što ste to primjetili. Upravo o tome ćemo učiti ove školske godine. Počinjemo s lekcijom o sličnosti bezjačke povjesti s povijesti magije. Vidite, kao što je bezjacima nezamislivo kako su stari Egipćani dizali one kamene blokove, tako je nama misterija kako su ti blokovi ostali netaknuti do danas. U pitanju je vjerojatno bila neka moćna čarolija, a možda i samo snaga ljudske vjere....“
Ostatak sata protekao je u slobodnom raspoloženju, a učenici su se raspitivali o mnogim povjesnim događajima. Izgleda da će sve biti uredu.
Peti sat sam imala sedmaše. Oni su već navikli na profesora Binnsa tako da su se ovaj sat pripremili za – spavanje. Nakon predstavljanja počeli su se sakrivati iza udžbenika ili su pak tupo gledali i pomalo slinili za nekom točkom ispred njih. Željela sam poludjeti.
„Dosta!“, lupila sam knjigom u stol, „vi uistinu vjerujete da ću i ja biti jedna od onih dosadnih profesora koji blebeću informacije dok ste vi u ljubavnim fantazijama?!“, zagrabila sam zrak ispred jednog učenika i otkrila ljubavnu fantaziju iz dućana onih Weaslyevaca.
„Od mene ne možete praviti budalu! Ova godina bi vam mogla biti zanimljiva, samo se trebate probuditi! Oba doma ostaju bez 5 boda!“. Bilo mi je žao oduzimati bodove vlastitom domu, ali nije u redu da se ovako ponašaju na prvom satu.
„Tko zna nabrojati najjače četiri čarolije izumljene u srednjem vijeku? To ste učili prošle godine...“
Sve će biti u redu. Mora biti...
Ipak neće. Hoće na nastavi, ali ovako...
Lara je tužna. Počeli su je ispitivati o Siriusu. I meni je teško prisjećati ga se, jer smo bili jako dobri prijatelji, a jedno kratko razdoblje smo i hodali, a njoj je mnogo, mnogo teže... Bila sam im na vjenčanju. Bili su stvarno savršen par.
Maya se ljuti na mene. Još da znam zašto... Ali ne želi mi reći. Užasno se osjećam.
Povrh svega, sutra predajem najgorem razredu u školi, šestašima Hufelpuffa. Čini mi se da su oni u tom domu samo zato jer ima malo učenika, njima bi trebao neki zasebni dom, stalno prave nerede, posebice neka Kuya Wucic i Drog Rukiv. Za njega sam čak čula i da se drogira...
Možda je učenicima zbilja puno lakše nego profesorima, a možda je ovo ipak samo razdoblje privikavanja na sve ovo.
Nadam se da je ovo drugo.
Miranda Smith, prof. Povijesti magije i predstojnica Griffindora
Post je objavljen 25.07.2006. u 00:15 sati.