Ovo je valjda milijarditi pt da pokušavam napisati prokleti post i sklopiti par normalnih rečenica koje imaju neki smisao. Stari postovi (koje nisam objavila) samo su se vrtili u krug i svaka rečenica je bila isto sranje napisano na drugačiji način. Ne znam zašto nešišem. Možda se oko mene ništa ne zanimljivo ne događa, možda nemam potrebut izražavati više svoje mišljenje, ili sam ipak samo preljena da bi išta napisala. Najgore je to što i sama ne znam šta od toga vrijedi za mene. Zadnje vrijeme postovi mi nisu toliko osobni kao što su prije bili i o dosta stvari koje mi se motaju po glavi zapravo i ne pišem, točnije nisam pisala i ne znam hoću li pisati. Nije to ništa posebno, ali ide mi na živce to što stvari lagano zaboravljam i što ideja ode brzo koliko i diđe. vjerujte mi, to je za mene poprilično iritantno. Dok sviram u glavi stvaram riječi pjesme koje imaju smisla, riječi s nekim značenjem i porukom. I kada ih pokušavam zapisati jednostavno sve nestane i padne u vodu i nema ničega i to me živcira. Živcira me i to što pjesme nalikuju na druge. Kao da sam ih već čula i koa da su već odsvirane. Naravno, vidljiv je Cobainov utjecaj i pjevne tihe strofe i onda eksplodirakući refreni. A ako nije Cobainov utjecaj onda je tu utjecaj Distillersa, Hole ili PJ Harvey.
Ovih dana sam konačno i dobila taj sveti DVD od PJ Harvey. I to je jedna od najboljih stvari koje sam dugo gledala. Set lista bi mogla biti bolja, ali i ova mi se sviđa. Naravno, žao mi je što nema pjesama Rid Of Me, 50ft Queenie, Man Sized, Dry, Fountain, Legs, Shame, Pocket Knife i još hrpe njih, ali nema veze. Zapravno, ne bi ni mogao postojati DVD koji će obuhvatiti mojih 40 najdražih pjesama od PJ Harvey. I za Polly je ovo jako čudan potez budući da obično skirva sebe od publike, ali eto, uz DVD ide čak i interview. I nešto sam u njemu zapazila što mi je bilo poprilično čudno i zanimljivo. Polly je rekla da i ona kada nešto voli, neku glazbu, pokušava saznati što više o tom izvođaču. Čudno je to. Ja radim isto tako, čim mi se nešto svidi počnem detaljno proučavati biografiju. To radim otkada sam počela slušati glazbom. Kako starim, to radim sve više. Čitajući Cobainovu biografiju saznala sam da su i on i Courtney radili isto to. Ne znam, možda to rade zašravo svi koji se bave glazbom. Čudno je to.
Moje najnovije glazbeno otkriće su Distilersi. Otkrila sam ih u 5. mjesecu, ali tek sam ih na početku ovog mjeseca počela intenzivno slušati. Nabavila sam sve njihove albume i trenutno je u izradi Distillers majica. Ne znam, već 2 godine nijedan bend me nije baš osvojio. Zapravo, ima malo bendova koji su me baš osvojili i čije CD-ove nisam tjednima vadila iz playera. A ti bendovi su (prema redosljedu kako sam ih počela slušati):
1. Nirvana - najranije ljubav, najtrajnija i najveća
2. Hole - slušala bi ih i duže od 4 godine da sam uspjela Courtney prihvatit ranije
3. Sonic Youth - Goo je jednostavno savršen album, moja lljubav s početka 8. razreda
4. Pixies - jednostavno nešta predivno
5. Pj Harvey - ona mi čita misli
6. Smashing Pumpkns - sam kraj 8. razreda
7. REM - velika ljubav cijelog ljeta (uz PJ i Cavea)
8. Nick Cave - Još jedna u nizu ljuvai tog ljeta
9. Auf Der Maur - početak 1. razreda
10. L7 - Smell The Magic mjesec dana nije izlazi iz linije
11. Distillers - sada
Naravno, sve te ljubavi prema bendovima bile su različitog inteziteta. Dok je najintenzivnija ljubav prema Nirvani, točnije Kurtu kao osobi, Distillersi su već na visokom 3. mjestu. Imaju super riječi i Brody ima super glas. Naravno, Kurt me opet počeo opsjedati. Ne toliko glazbeno ovaj put, nego više kao osoba. Toliko ga volim, a bio je sebičan. Jako sebičan. Gledao je samo svoj užitak i nije mu bilo stalo do ikoga iz svoje okoline, čak ni do Courtney i djeteta. Ne znam, možda mu se sviđa zbog toga što smo si tu slični. Ja mislim da bi postupila jednako. Isto bi samo otišla jednog dana i bilo bi me briga za sve. A to tako jebeno nije u redu. Nije u redu uzet pušku i raznjet si glavu. Nije u redu trošiti sav novac na drogu. Ogavno je udariti najboljeg prijatelja, koji je uvijek bio uz tebe i koji ti je pokušao pomoći, samo zbog toga da bi se mogao otić nadrogirat. Užasno je prezirati osobu koju voliš, samo zbog toga što ti ona pokušava pomoći. A Courtney se trudila i previše. I ne, nije ona navukla Kurta na heroin, navukao je on nju. Koliko god ja njega volim, moram priznati da je on nju doslovno uništio. Ali ja ga svejedno volim. Ima nešta u njemu šta mi se tako sviđa, zapravo, meni se sviđa slika o njemu koju sam stvorila sebi u glavu. Sviđa mi se to što je bio pomalo sjeban. A u isto vrijeme mi se te iste stvari ne sviđaju. Razočarao me je s tim što nas je sve ostavio, a opet to me kod njega privlači. Mrzim ga zbog toga što se ubio, a samoubojstvo mi se u isto vrijeme jako sviđa. Prekomplicirano mi je da to objasnim. Zapravo, sviđa mi se Kurt na turneji prije Neverminda 1991. To je to. Onaj veseli Kurt koji se gađao okolo pjenom iz aparata za gašenje požara, onaj Kurt koji je ludovao okolo kao da ima 17 godina. To je Kurt kojeg ja jako volim. A volim i sjebanog narkomana iz 1993 i 1994. I za kraj - spot od Distillersa - The Hunger:
Holy eyes, I never knew I'd beg down at your feet
Hold on tight I never knew I'd know much more than this
Open sky, the wave of pain the scent of you is bliss
Hungry eyes, they stare at me I know, I know
Don't go!
Summertime, the taste of saint secretes of perfume mist
Console the mind, I take it in the lips of pink I kiss
Lonely sky, the more you take the more that I give in
Holy eyes, I never knew, I know, I know
Don't go!
Hold onto the memory, it's all you got
I know you'll be there to soak up blood lost
Blood lost
Blood lost
Don't go!
Hold on to the memory, it's all you got
I know you'll be there to soak up blood lost
Hold on to the memory, it's all you got
I know you'll be there to soak up blood lost
Blood lost
Blood lost
Post je objavljen 19.07.2006. u 13:32 sati.