Ono što godinama privlači ljude Tai Chiu je raznolikost njegovih tehnika i metoda vježbanja. Vježbamo li rekreativno, u njemu ćemo pronaći učinkovit način za potpuno psihofizičko opuštanje i tada govorimo o meditativnoj kvaliteti Tai Chia.
Poklonike dinamičnih, borilačkih tehnika, Tai Chi uči bezbrojnim strategijama napada i obrane (s naglaskom na obranu), u kojima se nikada ne gubi mekoća i gipkost pokreta koji su osnova ove «unutarnje» vještine borenja. Iako «mekana» tehnika, Tai Chi razvija fine motorne sposobnosti i, što ga razlikuje od većine «tvrdih» borilačkih sistema, osjećaj za životnu energiju – chi – našu unutrašnju snagu. Stoga nije neobično da Tai Chi nazivaju draguljem borilačkih vještina, a ljude koji su pronikli u tajne upravljanja svojom energijom, nepobjedivima.
U Tai Chi klubu «Rijeka» razvijamo sistem dinamičkog Tai Chi Chuana, unutar kojeg se uči borilačka primjena mnogobrojnih pokreta originalno proizašlih iz Tai Chi forme.
Za razliku od tzv. «tvrdih» tehnika koje svoju obranu grade na blokovima i snazi, Tai Chi kao «mekana» vještina oslanja se na «stapanje» s napadačevim pokretom i preusmjeravanje njegove sile u svoju korist. Tako Tai Chi blokovi zaista ne blokiraju suprotstavljajući se silom na silu već preusmjeravanjem i destabiliziranjem partnerovog središta ravnoteže. Kada je partner van ravnoteže, prilazimo i primjenjujemo poluge, udarce laktom, koljenom, odguravanja dlanovima, ramenom. Oslanjajući se na unaprijed osmišljene sekvence pokreta, u Tai Chiu se ovakve tehnike napada i obrane uče u direktnom kontaktu s partnerom, kroz vježbu GURAJUĆIH DLANOVA – TUI SOU.
Postoje mnoga pravila guranja dlanova, no jedan od osnovnih je ne koristiti silu za izbacivanje partnera iz ravnoteže. Naprotiv, najvažnije je cijelo vrijeme zadržati dodir s partnerom, prateći njegov pokret. Kada partner krene tijelom na vas, ne suprotstavljate se već prosljeđujete njegov napad koristeći rotacije struka, izmicanja, uvijanja tijela, spuštanja, kretanja. Izvođenje gurajućih dlanova najčešće je dinamično nadmetanje dvoje ljudi koji izvode kontinuirane pokrete međusobnog odguravanja, izmicanja, koračanja, sa stalnim promjenama težine, stavova i položaja ruku, neprestano pokušavajući zadržati ravnotežu.
Veliki učitelj Tai Chi Chuana, Cheng Man Ching, smatrao je da gurajućim dlanovima učimo «primati energiju», što je potpuno različito od suprotstavljanja snazi snagom. Zamislite da prema vama juri željezna kugla od 200 kg! Ispravna primjena «primanja energije» bila bi da u trenutku kada se lopta približi vašem tijelu najprije privučete loptu kao magnet, a zatim je odbacite. U tom kratkom trenutku morate odmjeriti brzinu i snagu izvođenja pokreta.
Kroz neprekidno «ispitivanje» partnera učimo kako predvidjeti njegov pokret i prije no što se dogodi, kako izbjeći napadu ne gubeći ravnotežu, te kako postići maksimalnu količinu snage koristeći spiralna kretanja tijela.
Gurajući dlanovi neprocjenjiva su vježba u kojoj neprestano testiramo svoju i partnerovu ravnotežu, pravilnost stava, fleksibilnost. Preporučamo je svim ljubiteljima borilačkih vještina koji u sparingu žele reagirati pravovremeno, te s lakoćom «pročitati» napadačev sljedeći potez.
Post je objavljen 18.07.2006. u 23:58 sati.