Marketing
I was cryin' when I met you, now I'm dyin' cause I let you
"...sjedim u avionu do prozora. Samnom Vlatka, Dora i Gaybear (Vlatkin medo)... Gledam dolje, zemlju, Irsku. Napuštamo ju. Sve nestaje u sutonu. Sva sjećanja, događaji, baš sve nestaje letom u nebo, visine.. Na rubu plača sam. Neću plakati. Dublina ću se sjećati po svemu najboljem, najviše po ljudima koje sam upoznala. Sada i onako sve odlazi u prošlost, a iz nje će izaći samo kao najljepše iskustvo... I sjećat ću se samo onog lijepog. I neću žaliti za onim što nisam učinila. Neću jer tako će mi biti još teže... Slušam Six pack, gledam kroz prozor...Lijepo je...Gledam osvjetljene gradove i mnoge ceste koje ih povezuju. Vidim i zvjezdice...Vraćam se doma...A toliko se toga lijepoga dogodilo u Dublinu zadnji tjedan..Ono što sam nekasko i očekivala , ali puno više onog što nisam..."
Ovo gore su moji zapisi iz aviona na povratku... Bilo je oko 22 sata... Došli smo jutros u 5. Bilo je to jedno od najljepših iskustava u mom životu...
Ovim putem pozdravljam najbolje cure koje su me trpile 2 tjedna : Vlatku, Doru, Zizi, Jelenu te naravno Emu....
Cure, jedva čekam da se vratim s mora da se vidimo, ali i radi još jednog razloga....znat ćete vi.. 
Pošto mi se fakat neda pisat ako nekog nešto zanima, nek me pita uživo (naravo oni koji me znaju), a druge vjerojatno nije ni briga...
Upala sam u MIOC... weee.... 
Odo ja sutra na more tako da se opet nećemo čuti, ali sada tri ili četiri tjedna...Lijepo se provedite svi i čujemo se u osmom mjesecu nadam se...Budite pozdravljeni... 
Post je objavljen 16.07.2006. u 17:05 sati.