Obožavam život u malome gradu jer kamo god trebam doći, stignem za petnaestak minuta. Živim na periferiji, a u centru sam za 7,5 minuta.
Što se danas dogodilo??? Punih trideset i pet minuta mi je trebalo da stignem do centra. Gradi se neka zaobilaznica oko grada, već par godina. Sada je treba povezati s centrom i zbog toga je moj dio grada praktično odsječen od ostatka svijeta.
Postoji naravno obilazak. Tu su oni narančasti putokazi koji vam pomognu da izbjegnete radove i stignete do željenog cilja. Sve bi bilo u redu da i na tom "OBILASKU" nisu radovi na cesti.
Brže sam se probijala kroz zagrebačku gužvu, nego kroz ovu!!!
Da ugođaj bude još i bolji, na dva ključna raskrižja postavljena je prometna mladež da "regulira" promet. Zašto regulira pod navodnicima.
Mladež je stvorila takvu gužvu da je nemoguće uopće proći. Ne znam zašto ih uopće postavljaju na raskrižja. Kad god sam upala u gužvu, uvijek su oni negdje "regulirali".
Tako sam ja sjedila 20 minuta u koloni.
Hvala blogu i mom dragome, slušala sam Peperse, uključila klimu i nastojala ne pokvariti prekrasno jutro i odlazak na jutarnju kavicu u grad.
**** Namjerno sam svoj post stavila pod kategoriju znanost. Idu mi na živce te kategorije. Ne može se sve u životu kategorizirati. Mrzim kad me trpaju u ladice!!!
Post je objavljen 14.07.2006. u 13:24 sati.