osijecam se jadno...ja sam inace hipohondar....
ko.1. ne upadnem u primijenjenu,(jos bolje)
2. moram svaki dan andol rastopit i drzat ga s unutrasnje strane na pirsu, u ustima...
3. dobijem upalu pluća i nemrem disat....and now it seem that i have found...wanna hear youre voice outloud,,,i jos jednom cure fakat sorry ani, i evi, fakat hvala kaj ste me zvale i ja sam zvucala ko da vam zelim poklopit slusalicu--ali ne bi ja to nikad napravila, samo mi se vrtilo, i nisam mogla stajat na hodniku..........zakaj ima toliko bolesti i problema u zivotu, covijek si ponekad zabrije da moze sve, a za pravo nemoze nista sve je tako realno recimo... naj frend s kojim se prakticki poznas cijeli zivot i sve bi za njega napravio.....mislim odrastete zajedno..i jedan jebeni dan..prelazite zajedno prek ceste... i bam lupi ga auto i ti vidis kak je odletio...i on ti umre u rukama i ti nemres nista!!! apsolutno nista.... to je koma.....ko zna kaj se sutra kome moze dogoditi.....recimo gledala sam film i lik je umro tako da ga je GOVNO i z aviona dernulo u glavu!......wasting time....try to hold it all inside....ja bih jednom zeljela da se vrijeme smrzne i ja sjedim na ribnjaku naslonjena na drvo u mraku nema nikog i slusam......
koja sranja ja pisem,,,ali jebigA To Je ReAlNoSt!!!
Post je objavljen 13.07.2006. u 20:34 sati.