Čujes li, noću kad se
svijetla ugase, ovu bol
srce kao da ne diše.
Spavaj moja ljubavi
samo ne zaboravi
ja ću te uvijek voljeti.
Čujes li, riječi
koje ne izgovoram
činim sve samo da
te ne probudim.
Oduvijek i nikad tvoja
vrijedilo je živjeti za to
Da usne tvoje poljubim
i nježno da te zagrlim
da ti priznam ljubavi
da si moje sve
i gdje da nađem srcu lijek
kad voljet ću te zauvijek
kad nijedno sjećanje
nemam bez tebe...
Već mi danas nedostaje za poludjeti! Sve bih dala da se vrati kući i da bude sa mnom! Zašto je morao dobiti posao u njezinom gradu, a ne u mojem!? Zašto ga, ako je već ispalo tako, ne mogu prestati voljeti!? Zašto mi toliko nedostaje!?
Post je objavljen 10.07.2006. u 18:53 sati.