Nedjelja navečer je! Sad sam sigurna da je daleko od mene: upravo sam došla iz grada,nadala sam se da ću ga još jednom vidjeti prije nego ode k njoj,al nisam ja te sreće!
Sada treba dočekati dan kada ću ga opet vidjeti,a to neće biti tako skoro; idem za vikend na more,a on je samo tada ovdje!
Pismo moja leti ti do njega i šapni mu riči najlipše; da još uvijek nosim za njega posrid srca živu ranu koju samo on lićit zna...
Nađite me, vežite me,
spalite moje sjećanje,
zakopajte moje sunce u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik koji i šljunak pretvara u ljubav!
Post je objavljen 09.07.2006. u 21:36 sati.