Niz ulicu su se kretale dvije žene zarobljene u muškim tijelima. Prema njima išla su dva muškarca zarobljena u ženskim tijelima. Groteska slike nije bila u značaju događaja koji je prethodio tome,nego u pozadini koja je blijedila pod dojmom slučajnosti. Upoznao se kvartet na klasičan način,par kurtoaznih i pružanje ruku. Žene su imale jake ruke,muškarci su bili vitki. Nekako se ljudi sličnih osobina uvijek prepoznaju. Pio sam sok od guarane i posmatrao veselu sliku kad mi je prišla nepoznata djevojka koju bih rado zarobio pod svojim tijelom. Pitala me nešto na nekom nepoznatom jeziku,a ja sam joj modernom klasikom objasnio da je engleski jezik zakon za sporazumijevanje. Ona je i dalje tupila na kvazisuahiliju. Pomislio sam da je optimistična pretpostavka kako je bilanca kvarteta s početka priče ustvari četiri žene,ako izuzmeš jake ruke onih sa grudima. Prenula me strankinja poljupcem koji sam u potpunosti razumio. Shvatio sam da jezici i nisu neka prepreka u ostvarivanju kvalitetnih kontakata. Odnios am jena haubus voga aut aistrgnuo sves nje. Bilajes olarijs kiprepla nulai miri sna. U tajt renmi se pre davalapo tpuno.
Ništa nije kako se čini,a sve je zapravo tako kako vidimo,ovisno kako gledamo i što želimo vidjeti.