jebote vrijeme leti ko ludo...
cini mi se da sam jos do prije par godina bila mala bezbrizna curica s kikicama. sve se promijenilo.
vec pocinjem osjecati prazninu. svi odlaze iz doma, svi su diplomirali (neki cak i magistrirali), pocinju raditi. prosle godine mi je bio tezak udarac sto mi je seka otisla iz doma a sad je jos teze. obruc se sve vise i vise steze. a zalim za svima. toliko prijatelja, poznanika.i nikad vise nece biti ko sto je nekad bilo. bilo je super dok je trajalo. zapravo bilo je prepresuper, predobro. pijanke na klupicama u kasna proljetna predvecerja, zajebancija uvijek na nivou, ludi ljudi koje sam upoznala i zavolila. tako mi je drago da sam bila u domu. bilo je tu slavonaca od mikanovaca ;) na dalje, dalmatinaca od onih sa otoka, gradova uz more, iz zagore, istrijana, pa cak i podravaca (nije sir). i svi su super, svi su mi dragi, neki vise od drugih. a falit ce mi sve. ej, tolko toga sam dozivjela, svadje, zivciranje oko ispita, tulumi, sporazumi, nesporazumi. vjerojatno cu jednog dana s nostalgijom gledat i na stroge zle cistacice, na perkovica i njegove nepotrebne komentare...na sve.
vjerojatno je ovaj osjecaj tako intenzivan jer se poklapa toliko toga: odlazak iz doma, rastanak od ljudi, a pocinje i jedno skroz novo razdoblje u kojem se moras zaposlit, naci stan, placat svoje racune, brinut se sam o sebi i drugima...
a kad se sjetim da sam jos nedavno bila mala bezbrizna curica s kikicama...
ne znam kako vi to dozivljavate. meni je ocajno ovo odrastanje.
Post je objavljen 08.07.2006. u 17:27 sati.