Marketing
Suncokreti
Nakon koncerta Hella, Felidae i ja smo polako počele ići prema izlazu. -Mogu te upoznati s Norom ako hoćeš, zaista je draga cura premda ju ne poznajem baš dobro.-govorila je užurbano Felidae jer su je ljudi gurali prema izlazu. -Hej, daj prestanite! Čekaj, stanite! Cure, čekam vas ispred škole!!-derala se.
Dok smo izlazili iz dvorane pomno sam proučavala Hellu. *Nije toliko čudna koliko su mi drugi govorili. Možda ju znaju samo iz viđenja, pa govore gluposti. Kao i obično.* Najednom sam osjetila snažnu bol u ramenu. Okrenula sam se i vidjela da me Capica grčevito drži za rame u koje su se njeni dugi nokti dobrano urezali. -Tina! Ti još nisi gotova za danas! Imaš još točno 21 zahod za očistiti!
-Ali profesorice!-pobunila sam se. -Svi idu doma! Zar ne mogu sutra?
-Ne želiš valjda još jednu kaznu, zar ne?-oči su joj čudno zasvjetlucale pa sam ipak pristala bez svađe riješiti te preostale zahode. Krenula sam prema prostoriji sa sredstvima za čišćenje i usput brisala suze. *Mrzim ovu školu, ove profesore... Mrzim sve!*-bijesno sam pomislila.
-Ne misliš valjda ozbiljno! Zar i mene mrziš?-upitala me Hella. Stajala je naslonjena na vrata sobe sa sredstvima.
-Ti....kako si znala...?-zbunjeno sam ju upitala. -Što trenutno misliš?-upitala me je smiješeći se. -To je nešto što sam otkrila u svojoj 9.godini kada sam "pročitala" Felidaeine misli. Bila je strašnoo povrijeđena jer sam joj pojela zadnji bombon. Vidiš, mogu pročitati misli samo povrijeđenoj i ljutoj osobi. U ovom slučaju si to ti.
Mislim da sam u tom trenutku pokazala najgljuplji izraz lica. Izbuljene oči, poluotvorena usta, ruka u stanju kao da si želim progutati cijelu šaku, jedna noga na stepenici, druga stala u žvaku..... -A daj mi reci...-započela sam s pametnim pitanjima..-Kako si dospjela tu prije mene?
-E, vidiš to je trik koji i tebe mogu naučiti. Vidiš ovu sliku?-pokazala je prstom na Van Goghove poznate suncokrete. -Prstom prođi po cijeloj stabljici prvog suncokreta s lijeva, a zatim po cijelom cvijetu prvog suncokreta zdesna. Nakon što to uradiš otvorit će se mali pretinac u zidu. Tamo stisni desni gumb. Pazi, samo desni! Lijevi obično stisnu oni koji malo istražuju, pa nam je to kao zamka. Jesi li sve pohvatala?-pitala me prolazeći prstima kroz svoju crnu kosu. Ja sam bila još uvijek u onom položaju, pa je to očito shvatila kao da. A možda je bilo i ne. Htjela sam ju pitati zašto mi sve to govori, ali ona je već prolazila prstom po stabljici, zatim po cvijetu, onda je pritisnula gumb i jednostavno...nestala. Kad sam se napokon oslobodila žvake, uzela sam sredstva i čistila zahode do večernjih sati. Čim sam završila, odjurila sam doma brzinom vjetra, istuširala se i bacila na krevet. Već su se mama i tata vratili s posla. Mama je tiho odškrinula vrata vjerovatno da me pita kako je bilo u školi, ali sam se pravila kao da spavam, pa je ubrzo zatvorila vrata. Oči su mi se opet otvorile i cijelu noć sam razmišljala razlog Helline TOLIKE iskrenosti prema meni. Pa poznajemo se tek 2 dana. Zapravo JEDAN. *Možda me je zafrkavala. Možda je po mojim suzama zaključila o čemu razmišljam. Ili je jednostavno bubnula rečenicu pa šta bude bude? Ma, ne, ne postoje oklumenti. To su priče za malu djecu. Sutra ću joj odmah reći da to što sam nova u školi ne znači da me se može tako zafrkavati. Ne dam se...Ne dam se......* S tim mišljenjem sam zaspala. ...
Post je objavljen 30.06.2006. u 12:08 sati.