Gdje si, s kim si...pa, to mogu pretpostaviti...
Tko li mi te ugrijao dok je zimus snijeg padao...to bi bila moja malenkost...
Tko li mi te ljubio...opet...ja...
Ovaj stih preskačemo...he he...
Prijateljica me sjetila na ovu pjesmu kada me u tri ujutro noćas zvala...i probudila...u slušalicu mi je pjevala svima dobropoznate navedene stihove...vratila se kući još poprilično pijana...
Njen problem je što ona njega nije zimus ugrijala...pa se na tom stihu već rascvilila...ona ga je grijala kratko, nekih par mjeseci (doduše, znaju se 19 godina) i to prije tri pune godine...
Zaista mi još nije bilo jasno kako i otkud se njega sjetila...
Samo znam da me baš nije ohrabrila...
On je njoj bio Njen Netko...i još uvijek jest...
Sad ima novog dečka. Tu je negdje i nastao problem...
˝...ja ne mogu, ne znam, nisam se zaljubila, uopće ništa ne osjećam...dečko je stvarno ok, ali problem je u meni...ne znam šta mi je...sjetila sam se Njega...on mi je bio sve...njega sam voljela...volim...˝, govorila je kroz suze... Rekla sam joj da se smiri i prestane plakati. Nastavila je pjevati...tko li mi te ljubio..grom ga ubio...
I što sam joj ja trebala reći? Što joj je trebala reći djevojka kojoj je ona u tri ujutro ubila svaku nadu u to da će zaista jednom zavoljeti nekog drugog? Ja još nisam do kraja preboljela...prošlo je tek nekoliko mjeseci...njena priča je završila prije tri godine... Nisam imala pojma što da joj kažem...
Izrekla sam riječi u koje sama nisam bila i još nisam sigurna i to s toliko neuvjerljivim tonom da mi se na kraju nasmijala... ˝Gle, ljubavi, ako se ne možeš zaljubiti u njega, ne znači da nećeš u nikog drugog... Koliko ih još ima...savršenih za tebe...˝
Kako se nasmijala...
˝Ajde, dobro. Ali da ti u to što si rekla vjeruješ...he he...˝, nasmijala se kroz suze, ˝ma i nisam te zvala da me tješiš zbog toga...pretpostavljala sam da si raspoložena da tuguješ sa mnom zbog Njega...danas mi baš nekako treba netko tko me u potpunosti razumije, kome mogu plakati bez srama...znaš, dugo nisam...valjda mi se nakupilo...˝
Znala je da sam uvijek tu za takvo što...ipak je meni sve friško...
Fino smo se jedna drugoj po stoti put ispovijedile i iskoristile onih nula kuna...
Opet je kao glavna tema došao početni stih iz naslova...
To me zanima jer ja nisam baš super, štoviše...
Zašto?
Pa........... lipe cvatu, sve je isto k´o i lani...samo srce moje i srce tvoje u ljubavi više ne stoje...
Samo to...samo to se promijenilo...šteta što je ta sitnica bila ključna stvar lanjskog ljeta...i moje sreće...
...srce tuguje...
Post je objavljen 01.07.2006. u 00:24 sati.