Marketing
Elegija
Mišo Pećarić: Elegija
U U samom centru grada, u ulici s najskupljim dućanima i popularnim caffeima, između dva elegantna izloga poznatih brendova, sivila su se mala vrata i prašnjav prozor.
Zaposlenicima iz okolnih poslovnih carstava i mladim "trendsetericama" u subotnjem šopingu ovo malo pročelje s izblijedilim i nečitkim natpisom izazivalo je nelagodu pa su brzo odvraćali pogled na drugu stranu i pokušavali misliti na nešto veselo i lijepo. Mogla bih se okladiti da se do kraja ulice više nisu sjećali ovog primjera društvenog vlasništva i radničkog samoupravljanja.
Vrata otvara muškarac u klasičnom sivom odijelu, silazi niz dvije stepenice i pridružuje se mršavom čovjeku za visokim šank-stolom koji preko crvenog pulovera nosi izlizani sako od tvida. Konobar, ne čekajući narudžbu, donosi badelov brandy i manirom savršenog dvorjanina stavlja ga na stol.
Sako od tvida: "… otišlo k vragu. Hierosolyma est perdita. Nitko se više ne sjeća Čuda u Milanu, kako reče moj uvaženi istomišljenik. Pogledaj kroz prozor. Izgled, samo izgled je važan. Image, kako to danas vele. Knjiga se cijeni samo po koricama. Pa i ti dobri moj prijatelju, svaki dan oblačiš to odijelo i stavljaš kravatu misleći, valjda, kako će ovaj homo novus što upravo prolazi ispred prozora vjerovati da si dan proveo u onoj staklenoj nakaradi preko puta, a ne ovdje unosio znatnu količinu te, ne baš tako plemenite tekućine u sebe. Vanitas vanitatis et omnia vanitaa!"
Odijelo: "A ne, moram te razočarati; moji su razlozi daleko prizemniji. Naime, kad krenem kući odavde gurajući se s konjakom po ulici pa završim u jarku pored ceste, vrlo brzo me netko podigne govoreći "gospodinu se omaklo", a kad svojoj toaleti ne posvetim pažnje satima ležim. Jednostavno, kad me vide takvoga svi kažu "svinja se opet napila"...
Više nema ovakvih prostora u prvoj zoni.
Koeficijent zarade je suviše velik da bi ovakva rupa čamila neiskorištena. Ili je srušena zbog novog Konzuma ili preuređena u fensi braseriju.
Više nema ni ovakvih tihih drinkera koji svoje nezadovoljstvo toče u elegiju; ovi današnji pljuju, psuju, vrijeđaju . Njihova vika nije ni pjesma ni dokaz.
Kroz glavu mi blica, dok se Prijateljica konja (i moja, naravno) i ja u bašti gradske kavane uplašeno trznemo u šoku kad elegantni konobar u uniformi s potpisom baci pepeljaru na stol kao da psu baca kost, kako više nema ni konobara koji će pozdraviti svoje goste francuskim frazama. Pravilnim (za razliku od Del Boya ), bez obzira što ste zalutali u najveću "rupu" u gradu.
Za lakši vremenski skok prilažem malo starog, dobrog Gustava:
Gustavus wants to save humantity
Gustavus and alienation
Gustavus and the fly
Gustavus is cheating
Gustavus wants to marry
Gustavus interioriority complex
Post je objavljen 26.06.2006. u 16:27 sati.