Marketing
Krijesnice
Razmišljam sad o krijesnicama. Koliko ih dugo nisam vidjela... dugo.. predugo već...
Iskreno mi fale krijesnice neke sad u životu (čuješ ti) fale mi te proklete krijesnice... Mislim što? Djeluje zbunjujuće što pišem o krijesnicama sad? Ne znam... i meni je zbunjujuće.. ne samo krijesnice.. zbunjuje me sve. U biti ne znam zbunjuje me to što me zbunjuju krijesnice i što me uopće zbunjuje to što sam zbunjena.
Asociraju me onak na tračke nade neke koja bljesne i ugasi se... i taman misliš da si je uhvatio a ona ti sklizne i nestane... I sve što možeš je vidjeti kak bljesne u pravilnim vremenskim razmacima al ona je već u daljini i tako je nedostižna. I dok tužno promatraš kako nestaje pojavi se nova i nadomak ruke ti je i kreneš za njom.. za tim novim tračkom nade i hvataš je a ona opet klizi niz prste i nestaje...Al ne, ti se ne daš.. boriš se.. stižeš je.. i misliš da si je uhvatio.. da je sad tvoja... Al prerano, jer čim si se poveselio da je tu... da je imaš... ona već nestaje u krošnji nekog drveta koje veselo širi grane i prihvaća je... I sve što možeš je tužno gledati za njom i pogledom potražiti novu ili jednostavno... odustati.
Najlakše je odustati... predati se i ne trčati za krijesnicama više.. čekati da one dođu do tebe... al one ne dolaze... moraš ih potražiti.. SAM! A ako i zaluta poneka sama i sleti ti na dlan nećeš je ni primjetiti jer si zaokupljen onima koje su ti izmakle...pobjegle... napustile te. I onda puštaš i ovu koja je tu nadomak ruke..a ona samo traži tvoj pogled... samo mali pogled da je želiš u životu... da želiš da ostane tu kraj tebe... da bljesne i zasvijetli ti s vremena na vrijeme... Da bude tvoj bljesak nade! Samo trebaš zatvoriti dlan i zadržati je.. al ne...ti to ne činiš... ne jer si prezaokupljen tugovanjem za svim krijesnicama koje su ti izmakle i napustile te. I gledaš ih u zagrljaju drugih drveća koja su našla svoj smiraj i sretna su s njima...s TVOJIM krijesnicama.
Al ne shvaćaš da one nisu ni bile TVOJE krijesnice.. one su bile samo tuđe krijesnice koje su tražile put do svog smiraja... u tuđim krošnjama... i zato su te mimoišle i kliznule ti niz dlanove. Tebe čekaju druge krijesnice koje će ti dozvoliti da ih stigneš... uhvatiš i zadržiš... i ne treba gubiti previše energije na traženje...dolazit će ti one same.. i samo se pojaviti kraj tebe i u tvojim dlanovima! Treba ih samo znati prepoznati! I ne dozvoliti da ti skliznu niz prste!
Nije u kontekstu u kojem su meni krijesnice padale na pamet al za kraj želim ovjekovječit mudru misao meni dragog autora zvanog Ugo koji me je uopće i potaknuo na razmišljanje o krijesnicama kao simbolima nekih drugih stvari za kojima svi tragamo u životu... na njihovu krhkost, ali opet čitav spektar sjaja koji dolazi s njima i na to da nikad nije neprikladno trčati za krijesnicama bez obzira što drugi mislili o tome.
Nisam ulovio ni jednu, nije prikladno čovjeku mojih godina :) A i šta će ti krijesnice, krhke su i trule. Al uvijek sam bio fasciniran time što mogu svijetliti. Al opet kažu da i mokraća od mačke svijetli u mraku, go figure.
Post je objavljen 26.06.2006. u 10:40 sati.