Ne boj se kad svane,
sunce koje ćeš gledati sjaji i na mojem nebu,
ljudi koje ćeš susretati hodaju i mojom ulicom,
lica im nose isti izraz,
kapljica vode koju ćeš htjeti popiti
skliznut će ti s dlana i naći svoj put do mene.
Pusti moj strah od mraka i on se katkad mene boji.
Pomiriši cvijet koji će ti netko pružiti jer možda je
vjetar iz mojeg kutka svemira nanijelo sjeme iz kojeg je nikao.
Primi osmijeh kad ti ga poklone jer i taj netko je primio
osmijeh moj ...negdje ...
Nasloni umornu glavu na rame što se nudi,
dopusti si biti krvav ispod kože, znajući da ti
ono što nosiš u sebi, nitko ne može uzeti.
Jer bitno je očima nevidljivo ....
Post je objavljen 20.06.2006. u 00:19 sati.