Drugo ročište po Tužbi broj jedan održano je dvadesetak dana nakon prvoga, 14.11.2005. godine. Na raspravi su iskaze davali od tužiteljice Štengl pozvani svjedoci (koji su ujedno bili i tuženici iste obitelji (za duševne boli ) , što je dovelo do zanimljivih odgovora svjedoka na postavljeno pitanje sutkinje: Potražujete li trošak prijevoza od tužiteljice? Mikola - da, 50 kuna od Osijeka i natrag! Bradarić - da, 10 kuna od Borova Naselja do Vukovara i natrag! )
Kasnojesensko zatišje nakon druge javne rasprave trajalo je sve do sredine siječnja kada pokretaču web stranice stižu u paketu čak dvije nove tužbe obitelji Štengl.
Vladimirove duševne boli:
Dragičine dodatne duševne boli: