Da samo znate sta mi se desilo u 2 dana! U glavi mi se sve preokrenulo,ne znam sta vise misliti,kao da sanjam,da to nije stvarnost. Zasto mi se to desava. Taman kad prihvatim da je gotovo,da moram dalje,da je ljeto da cu se zajebavati. On meni opet mora upropastiti,recimo neku,srecu.
Onda….u petak u 3.25 ujutro mi dode poruka: ej vale ovdje doki dodi u 11.30 kod malog kazalista na kastelu,trebamo pricati,ja cu te cekati,ako ne dodes ponijet ces se ko picka. Ugl tako nesto je pisalo. Tu poruku sam procitala tek kad sam se probudila i nisam mogla doc jer sam trebala ic kod frendice ucit toriju i tkd(ne kraju nisam ni polozila,nego smo isle u santos na 2 deca pive;) ) pa me zvao i pitao me sta nisam dosla,a ja sam mu vec bila javila da necu doc i opet mu objasnila. Pa me opet zove i pta:me jos volis?,taj tren sam samo ostala i nisam ni znala sta govorim. Rekla sam mu da ne znam da mozda da,mozda ne. I cjeli mi se dan to vrtilo po glavi,mislila sam da nije moguce,sta opet zeli da mu se vratim??? Ma nema sanse. I tako ja sam tu noc spavala ako da 4 sata. Samo sam razmisljala o tome,vrtila se u krevetu kao budala i pokusavala ga izbaciti iz misli. Probudila sam se sva zivcana,pa sam na kraju otisla dir do mora samo da sto prije popricamo. Sve sam mu rekla sta sam mislila o tome. I on mi kaze da se jednostavno priviko na mene,da ne zna sta mu je bilo kad me pustio,da mu je tako vec 2-3 tjedna. Da a sta je bilo i prosli tjedan tako kad sam te vidjela brijati s onom zenskom jelda. Kad sam tada shvatila da je sve gotovo i da mi se neces vratiti jer koliko sam vidjela ti si isao dalje sa zivotom. A ja glupaca koliko sam prilika imala nisam nikoga htjela jer nitko nije bio kao ti. Ne zbog tebe,nego zbog sebe,jer nisam mogla i necu moc jos neko vrijeme ulaziti u veze. Taman kad pocnem malo drugacije razmisljati ti mi opet ulazis u zivot. Ne znam mozda ti drugi tjedan padne na pamet da ti se nece opet dat bit u vezi,pa ces me opet traziti. Nisam vise sigurna u tebe. Zapravo ne znam ni dali te i dalje volim,znam da mi je jos stalo,i da mi sve fali,i da cu mozda za to zaliti. Jer necu dopustiti da se sa mnom tako igras ko da sam tvoja lutka. Ne mogu prestati biti jeka vec kad sam pocela,jer znam da bi mogla past na tebe i speci se opet.
Za mene kad je jednom gotovo onda je to zauvjek.
U subotu navecer smo opet pricali,i poljubili smo se cak,ne nisam ga oidgurnula jer sam htjela vidjeti sta cu osjetiti. Ali to nije bio poljubac kao prije par mjeseci,za mene je to bio jedan hladan poljubac,bezosjecajan,nisam se osjecala onako sretno,onak posebno kad te netko ljubi.
Plakala sam cijelu vecer,oci me i dalje bole jer i dalje placem,nikad u zivotu nisam toliko suza prolila.
a danas nam je moglo bit 7 lijepih mjeseci...
Snaga mi polako nestaje…..
Sad mi recite nakon sto ste procitali cijeli post…sta bi ja trebala raditi…dati mu jos jednu priliku ili reci zbogom mojoj ljubavi?????
Post je objavljen 18.06.2006. u 11:03 sati.