U znaku ove rečenice gore protekao je moj jučerašnji dan!
Ovako:
1. Broji do 10 i diši...
Probudila sam se ne znajući što me čeka. Sasvim bezbrižno krenula sam zagrijati mlijeko kako bih si napravila finu Dr. Oetker čokoladu. Mmmmm, baš se veselim...
Moglo bi se reći da se mlijeko i puno previše pregrijalo, dapaće prekipilo!!!
Divno!! Uzimaj krpu, čisti, a mlijeka ostade malo, ništa od moje extra guste čokolade.
Broji do 10 i diši!!!!!!
2. Broji do 10 i diši!
Ipak je ostalo još mlijeka, dosta da se napravi ne tako gusta-ne tako loša čokolada.
Uzimam mali miksrečić za takve napitke. Pitam se ima li baterija u njemu? Pa otvori pa ćeš vidjet!! Sam čin otvaranja odvijao se iznad moje još ne tako guste- ne tako loše čokolade. BLUP! Što je to? To je zvuk koji je proizvela baterija kada je skočila u moje još ne tako- ne tako čokoladu.... Čokolada, zauvijek izgubljena, a i s njom su otišle moje nade za donekle normalnim jutrom!
Broji do 10 i diši!!!!!!!
3. Broji do 10 i diši!
Dobro, što je tu je. Moram izvaditi bateriju, koja je negdje na dnu moje, mh, neću ni spominjat čega.. Odvažna Ivana Orleanska gurne prst u mlijeko u potrazi za baterijom!!
Sijećate se da je to moje mlijeko zakipilo? Eh da, samim tim logično slijedi da je mlijeko JAKO vruće i da nebi bilo dobro samo tako gurnuti prste, ali... Rezultat, opekline!!
Broji do 10 i diši!!!!!
4. Broji do 10 i diši!
Dobro, nakon što sam prekasno shvatila da je mlijeko prevruće, bacam tu šalicu u sudoper vođena bijesom!! Valja napomenuti da mi je to jedina velika-plava-meni najdraža šalica, koja to više nije...
Naime, bacila sam je u sudoper!! Logično, strgala se..
Broji do 10 i diši!!!!
5. Broji do 10 i diši!
Odustajem od svega, ostavljam i čokoladu i sudoper i moju čašu, hjoj... Odustajem!
Ali moram učit! Puno, i to zaslužuje svoj: BROJI do 10 i diši!!!
6. Broji do ...... DIŠI! ... i pij vode!!
Ima li boljeg završetka večeri nego KEBAB? Vjerojatno da, ali meni je to jučer bio vrhunac vrhunaca! Nakon 1000 sati provedenih pred knjigom, moji divni roditelji su je uzeli i rekli DOSTA! Otišli smo van... Pomalo gladni smišljali smo što bi jeli... KEBAB!!
Tako je tata kao vjerni borac i supatnik jurnuo u auto i put Tkalčićeve!!!
Ja i mama nestrpljivo čekamo u kafiću... KEBABI.....
Po stanu se razlijegao divan miris kebaba, nije baš da bi ga stavila u bočicu i gurnula u zid da mi miriši stalno... Sijeli se mi na kučne-stubišne stepenice i jedemo kebabe kako bi stan ostao zaštičen od smrada zvanog ulazim- ali nikad ne odlazim smrad!
Baš bih probala tatin kebab s ljutim umakom.... I jesam! Samo ću ovo reći!
Broji do... Ma drek broji, dišiiii, pij vode...
Eto u kratko, pa baš i ne, opisah svoj jučerašnji dan...
Broji do 10 i diši!!!
ivana
Post je objavljen 17.06.2006. u 22:09 sati.