Marketing
PRI PRI
Jučer navečer sam se mrtva umorna vraćala s probe, kada sam ispred zgrade ugledala malu smeđu kuglicu perja. Malog kosa. Neutješno je cijukao…
Naravno da sam odmah odjurila po pribor: kutiju, plahticu i malo trave.
I sada počinje pričao o klubu PRI PRI, koji je osnovala petogodišnja ja. Prijatelj prirode – PRI PRI. U klub sam učlanila najbolju prijateljicu, baku, i zapravo nikoga više, jer su one jedine bile dovoljno dobronamjerne da mi plate članarinu 10 kn.
Zadatak kluba je bio lokalno djelovanje: spašavanje kvartovskih mačaka, ptica, bubamara i paukova, izdvajanje od džeparca za hranu za pse lutalice, hranjenje lastavica na mom balkonu…
Ipak, bili smo specijalci za ptice ispale iz gnijezda. Baka me već davno naučila da se male ptičice ne smiju dirati golim rukama jer ih mama onda više neće htjeti. Onda sam ja pitala ako mene dinosaurus bude dirao golim rukama, hoće me mama ipak htjeti?!
I sad, dok mi mali kos pjevuši u tegli s cvijećem na balkonu, sjetila sam se PRI PRIa i pomislila kako današnja djeca sigurno ne igraju takve igre…
Sjetila sam se i svih ptičica koje nismo uspjeli spasiti, onog trenutka kada bi samo prestale pjevati, i znala sam što to znači, ali me bilo strah gledati, pa sam poslala dedu, i malog zamotuljka se sjećam kojeg smo onda zakopali u dvorištu.
Samo da ne prestane pjevati…
p.s. Ima zainteresiranih za PRI PRI klub??
p.p.s. Ako se ne budem javljala duže vrijeme, vjerojatno sam umrla od ptičje gripe.
KristiNa
APDEJT
Nazvala sam ga Persi. Prema pjesniku Percy Shelleyu. ("Sve više, u visine/ Od tala se dižući/ Prolijećeš dna modrine/ Ko oblačić gorući/ I lebdeć pjevaš, a lebdiš pjevajuć")
Jeo je kruh namočen u vodu, s pincetom sam mu davala...joooj, već ga volim!!!
Evo ga na boru na mom balkonu!
Post je objavljen 15.06.2006. u 09:27 sati.