Marketing
...everything I can't tell you (2)
nije mi jasno... pomirim se sa cinjenicom da je medu nama stvarno gotovo i onda me jedna glupost vrati toliko unazad. viruj mi da sam pokusala preci preko svega, suzama shvatiti tvoje razloge ali ne mogu sebi lagati. jos me nesto vuce tebi. jos se nadam tebi svaki put kad mi mobitel zvoni, jos se nadam da cu te slucajno sresti, a znam da nema smisla.
ne zelim vise patiti!
ti zelis da ti budem frendica ali neznam mogu li to sebi raditi. zelis da sve zaboravim, da krenemo iz pocetak, rekla sam ti da mogu pokusati, ali te mi se rici cine tako besmislene sada. kada bi bar postojao nacin da te ne vidam tako cesto, mozda bi mi bilo lakse zaboraviti.
neznas koliko mi je tesko dok sidimo u kaficu, kad primjetim tvoje poglede, a svima moram govoriti da ne osjecam nista, da medu nama nema nista, da smo samo fucking prijatelji...
ti si prvi kojem sam potpuno vjerovala nakon 4 godine zatvaranja u vlastite zidove, prvi koji mi je dao razlog da se ujutro probudim i navecer zaspem bez suza. a sada mi je sto puta gore. da samo znas koliko mi zapravo znacis. kad bi postojao nacin da ja i ti ponovno budemo... mi.
priznajem, idealizirala sam te i onda sam se razocarala. puno. i to me bolilo, ali jos me vise boli sto i sada, kad znam kakav si zapravo, ja jos uvik patim za tobom, jos te zelim. mozda je tako i bolje. mozda je bolje imat prijatelja kao sto si ti, ali nesto mi neda da se s tim pomirim.
ne mogu preci preko toga da si samo jos jedno razocaranje u nizu...
ne mogu lagati da prema tebi nemam osjecaja...
ne mogu te pogledati a da u tebi vidim samo jos jednog prijatelja...
jer ti si drugaciji, drugaciji od svih koje sam do sada upoznala... mozda zato toliko boli...
I gave you my heart and you broke it
I gave you my wholw soul and you made a ful of me
I gave you everything the only way I knew
and there's nothing left to give but forgivnes...
by:me
Post je objavljen 14.06.2006. u 00:30 sati.