Možda će se netko pitati, ima li smisla proučavati ove nevidljive svjetove, kad ni ovaj vidljivi dovoljno ne poznajemo ?
Moramo odlučno odgovoriti da ima itekako važnih razloga radi kojih je to proučavanje osobito korisno i potrebno. Jer, takvim proučavanjem steći ćemo znanje koje će nam mnogo koristiti onda kada se nađemo u tim svjetovima, kao što nam koristi znanje o nekoj nepoznatoj zemlji, kada jednom u nju dođemo.
Osim toga, poznavanje tih viših svjetova nam je neophodno potrebno za razumijevanje svega onoga što se događa u fizičkom svijetu, jer ovi viši svjetovi su svjetovi uzroka, i bez poznavanja tih viših svjetova ne možemo razumjeti ovaj najniži – fizički svijet, koji je samo posljedica sila koje djeluju u višim svjetovima. Da je to uistinu tako, najbolje dokazuje današnja moderna materijalistička znanost, koja nam, ograničivši se samo na taj materijalni ili fizički svijet, ne može potpuno i konačno rastumačiti niti jedan od onih bezbrojnih fenomena, odnosno onih pojava, događaja i problema koji se neprestano odvijaju u nama i izvan nas i koji svakog čovjeka itekako zanimaju i začuđuju.
Prije nego pređemo na pobliže razmatranje tih nevidljivih svjetova, želimo napomenuti da su ti svjetovi daleko realniji i zbiljskiji, nego što je ovaj fizički svijet, i da su predmeti u njima mnogo trajniji i teže uništivi nego ovi u našem fizičkom svijetu.
Ovaj primjer će to razjasniti. Niti jedan arhitekt ne počinje graditi tako dugo dok plan cijele zgrade ne poprimi definitivnu formu u njegovim mislima. Tek tada te misaone forme prenosi na papir i po tom planu će radnici početi gradnju. Na taj način misaona forma postaje materijalnom zbiljom i svaki materijalist će tvrditi da je ova materijalna zbilja mnogo realnija, trajnija i tjelesnija, nego ona «misaona forma» u intelektu graditelja. Sada razmotrimo jasnije i malo točnije! Tu materijalnu zgradu može svakog časa uništiti potres, eksplozija, vatra ili bilo koji uzrok, dok onu misaonu formu ne može nitko i ništa uništiti, pa niti arhitekt koji ju je stvorio. Ta forma ostaje i onda kad arhitekt umre i nju može vidjeti svatko tko ima sposobnosti da čita u «pamćenju prirode».
O tome kasnije, a sada ćemo ukratko razmotriti ove više ili nad-osjetilne svjetove.
Post je objavljen 07.06.2006. u 14:30 sati.