UVOD U TEOZOFIJU
Htjeli bismo uputiti nekoliko riječi onim našim čitateljima koji okultnim znanostima (Teozofske znanosti) nisu nikad pridavali dovoljnu pažnju, odnosno nisu bili o svemu tome ispravno obaviješteni.
Područje svih okultnih znanosti, dakle i Teozofije, proteže se daleko preko granice ovog našeg materijalnog svijeta i zato će svatko, tko prvi puta stupi na to područje, naići na mnoge stvari, koje će za njega biti posve nove i nerazumljive i koje će ga jako začuditi, a možda i zbuniti.
Sada se pitamo, kako da se čovjek u takvom slučaju vlada? Da li da slijepo vjeruje u sve ono što mu se iznosi, makar mu se to činilo i nevjerojatnim i nemogućim, ili da sve to odmah odbije i odbaci ?
Niti jedno niti drugo ne bi bilo ispravno.
Potpuno ispravno postupa samo onaj čovjek koji kaže: « Moj jedini cilj i jedina želja jest da nađem Istinu i zato ću tu Istinu tražiti svuda, gdje budem mislio da ju mogu naći. Sve što mi se bude nudilo pod naslovom Istine, ispitat ću svjetlom svojeg zdravog razuma, bez predrasuda i pristranosti, provjeravajući te istine u svijetu i životu.»
Ima ljudi, koji s velikim žarom traže i čitaju nova filozofska djela, ali samo zato da vide nalaze li se u njima, odnosno, iznose li se u njima nazori koji se slažu sa njihovim vlastitim nazorima i potkrepljuju li njihove vlastite ideje. Sve što se podudara sa njihovim gledištem, oni najoduševljenije prihvaćaju, dok sve ostalo s čuvstvom razočaranja i povrijeđenosti odbijaju i odbacuju. Tim ljudima nije stalo do Istine, nego do potvrde njihovih vlastitih nazora.
Drugi ljudi, sa stalnim nepovjerenjem i sumnjom primaju sve što je za njih novo, sve o čemu još nisu ništa čuli ili čitali, i što prelazi sposobnost shvaćanja njihovog razuma. Oni ne pomišljaju pri tome da uzrok zašto im se gdjekoja stvar čini nevjerojatnom i neistinitom, nije u tome što ta stvar nije istinita, nego jedino u njihovoj nesposobnosti da tu stvar spoznaju i shvate.
I jedna i druga vrsta spomenutih ljudi nije još sposobna primiti i shvatiti naučavanja Teozofije, i zato je bolje da oni teozofska i ostala okultna djela uopće i ne čitaju.
Teozofska naučavanja može primiti i shvatiti samo onaj čovjek, koji se oslobodio svih predrasuda i pristranosti, i kome je stalo samo do toga da nađe Istinu.
Tko ozbiljno i istinski želi spoznati Istinu, taj ju može naći samo putem ljubavi prema svemu što je Istinito i tome ne treba nikakvih argumenata, dok onome koji ju neće ili ne može spoznati, ona se ne može dokazati nikakvim argumentima, jer - Istina nije produkt logike; logika nam samo pomaže kod odstranjivanja zabluda koje nam otežavaju spoznavanje Istine.
Istina je vječna i ona postoji iako ju nitko ne može spoznati.
Čovjeka u tom spoznavanju priječe njegove krive predodžbe o Bogu, o Prirodi i o vlastitom biću, a te zablude daju se tim teže ukloniti, što su se one više i općenitije kod ljudi udomaćile.
Otkrivanje Istine u čovjeku samome jest Teozofija, a svrha objavljivanja teozofskih naučavanja jest ovo otkrivanje omogućiti i pospješiti. Pritom se ne radi o tome da se čovjeku umjesto starih pruže neke nove teorije i neki « znanstveniji » članci vjerovanja u koje on mora slijepo vjerovati, nego o tome, da se čovjeku predoči materijal jednog uzvišenijeg nazora na svijet o kojemu on može razmišljati.
Post je objavljen 03.06.2006. u 14:18 sati.