Marketing
Egzorcizam i onaj famozni slučaj
Evo priča za Saru ;), a i nekako mi je prigodan datum 6/6/6.
Istinita priča o mladoj djevojci iz Bavarije u Njemačkoj, za koju se smatralo da je opsjednuta zlim duhovima poznata je mnogima. Prošla je kroz težak proces egzorcizma koji nažalost nije preživjela, a kontroverznost oko cijelog tog događaja nije utihnula niti danas. Ovo je kratka priča o Anneliese Michel bolje znanoj kao Emily Rose. (One koje zanima više – savjet pogledajte film Egzorcizam Emily Rose)
Anneliese je odrasla u katoličkoj radničkoj obitelji. Bila je posve obična djevojka koja se preselila u veći grad kada je dobila stipendiju za školovanje. Ne zadugo nakon što je krenula na fakultet, ova 19-ogodišnjakinja počela se ponašati čudno, bolje rečeno ponašanje joj je nalikovalo onima koji su opsjednuti – kako pričaju ljudi, no ja ću se ograditi i reći kako joj je ponašanje nalikovalo osobi koja pati od nekakvog psihičkog poremećaja.
Potresena Anneliese potražila je medicinsku pomoć. Kako je imala napadaje tipične za epilepsiju doktori su bili uvjereni da se radi o tome, no to nije bilo dovoljno za Anneliese i njenu praznovjernu obitelj. Potražila je savjet svećenika, koji je bio uvjeren da ju je opsjela zla sila. Kako je vrijeme prolazilo, a napadaji nisu jenjavali, bilo je jasno kako se egzorcizam mora izvršiti. Anneliese je odobrila, i egzorcizam je, interesantno, započeo na «dan vještica». Trajalo je nekoliko mjeseci i naravno uzelo je danak na Anneliese i njenoj obitelji. Anneliese je često bila nasilna, često se ranjavala, napadala je članove obitelji, jela je kukce, verbalno vrijeđala i uništavala religijske simbole. 1976. godine Anneliese je umrla, ostavljajući crkvu posramljenu, a ljude u čudu. Forenzički dokazi upućuju da se Anneliese izgladnjela do smrti, no ostalo je upitno da li je patila od epilepsije ili se doista radilo o slučaju opsjednutosti. Dva svećenika i njeni roditelji vjeruju kako se radilo o ovom potonjem, i stoga su bili optuženi za ubojstvo.
Egzorcizam je religijski ritual namijenjen istjerivanju «Sotone» ili zlih duhova iz opsjednute osobe, mjesta ili neke stvari. U davnim vremenima mnoge su kulture razvile taj ritual, a danas rimska katolička crkva još vjeruje u mogućnost takve opsjednuti, te se njihovi svećenici obučavaju za izvršavanje egzorcizma. To je proces opisan na 27 stranica koji između ostalog zahtijeva svetu vodu, spelove, molitve, mirisne vodice i štapiće, relikte i kršćanske simbole poput križa. Egzorcizam se dakle može vršiti nad osobom mjestom ili neživim objektom, i nije uvijek zahtjevan. Ponekad je potrebno nešto poput krštenja djeteta ili blagoslivljanje kuće za njegovo provođenje. U većini slučajeva, ako ne i u svim, neurološki, psihički ili slični poremećaji često se mogu krivo protumačiti kao opsjednutost. Mnogo se ljudi boji opsjednutosti, no i samo egzorcisti mogu nanijeti veliku štetu čovjeku, pa čak i dovesti do njegove smrti, što se vrlo vjerojatno dogodilo u slučaju Anneliese.
Opsjednutost kažu ima više uzroka: od same božanske kazne, prokletstava, zbog grijeha do prisustvovanju različitim seansama koje vode osobe koje se bave okultnim, crnom magijom i slično.
Puno priče, no za razliku od duhova, pa čak i bigfoot-a dokaza ovom fenomenu nigdje se ne može naći, u biti svaki slučaj je mogao biti objašnjen na mnogo prizemljeniji, najčešće medicinski način. Ne želim zaključivati deduktivno, i sama priča, kao i film mi zvuče vrlo zanimljivo, sigurno kao jedna od stvari koje žude za boljim objašnjenjem. Smatram da bi u daljnjim istraživanjima pristup trebao biti manje pristran, u biti skroz neutralan i neovisan od strane crkve i kršćanstva.
Post je objavljen 06.06.2006. u 13:03 sati.