Ovaj post vjerojatno i neće biti nešto dug. Vidjet ćemo...
Dakle, zašto smo mi ovisni o Bogu? Mislim da se na ovo pitanje može odgovoriti sa dva stajališta. Prvo bi bilo stajalište nevjernog čovjeka. On bi vjerojatno odgovorio da ne ovisi o nikome. Možda bi ostao čak i uvrijeđen. Kako on može biti toliko smotan da mora ovisiti o nekome???!! To naše pitanje bi ga toliko šokiralo da bi čak i malo više razmislio o tome. Groz glavu bi mu tada prošlo sjećanje na one dane kada se osjećao potišteno, a nije mogao naći utjehu ni u kakvom čovjeku. To nam jasno daje na uvid da se njegova ovisnost o Bogu iskazivala kroz njegove emocije, odnosno, da konkretiziramo, potištenost. Stvar je u tome što za tog čovjeka Bog ne postoji i automatski mu razum nalaže da je nemoguće biti ovisan o nekome koji ne postoji. On je zapravo ovisan, ali to ne shvaća.
S druge strane, kršćani bi sigurno dali drugačiji odgovor. Dat ću jedan jednostavan primjer-hranu. Znamo da naš organizam svakodnevno treba određenu količinu hrane. Dakle, ovisni smo o hrani. Da nam organizam ipak ne treba hranu, da li bi mi još uvijek osjećali potrebu za jelom??? Naravno da ne. Tako je i s Bogom. Ovisni smo o Njemu kako bi imali potrebu za Njim. Kada shvatimo da nam je On potreban i da bez Njega ne možemo, dolazi do našeg obraćenja što automatski dovodi do vječnoga života. Da nas On nije stvorio ovisne o Njemu, ne bi bilo potrebe upoznavati Ga i tako bi fino završili u paklu.
Evo nam, dakle, odgovora na pitanje u gornjem naslovu: Bog nas je stvorio ovisne o Njemu kako bi imali potrebu upoznati Ga i predati Mu svoj život, te tako jednoga dana doći u Kraljevstvo Nebesko. U suprotnom bi nas izgubio.
Toliko od mene za ovaj put. Vidimo se nekad!!
Post je objavljen 05.06.2006. u 14:43 sati.