Marketing
Ponekad mi se čini da će ovaj osjećaj ne znam ni ja čega biti prisutan cijeli život i da ću baš zbog njega svaki put raditi sve veće greške… kad se jednom nešto uništi, čemu to popravljati, kada nikada više neće biti ono što je bilo na početku...ista stvar sa ljudima… kada te jednom netko uništi kao osobu, ostavi ožiljak za cijeli život čemu se dizati iz toga i vraćati na početak, boriti se da budeš nešto što nisi i što više nikada nećeš moći bit… gotovo... skupljaj posljedice svojih grešaka… ostaje ti samo živjeti u skladu s tim što sada jesi… s onim koliko vrijediš… i ne zaslužuješ kraj sebe osobu koja će te voljeti jednako kao i prije… koja će te vaditi iz toga, boriti se s tobom jer nema smisla… svaki dan postaje isti…ili gori… svaki odlazak u krevet, grad, dućan, školu, pa čak bacanje smeća postaje strah… i bijeg se nekad čini kao najbolje rješenje za sve… za novi početak…kojeg nema, ne postoji… jer osjećaj ostaje… uspomene žive… slike se ne brišu… i svaka riječ, svaki dodir boli… a opet jedina utjeha je da uvijek ima onih koji su prošli gore….i preživjeli...
Post je objavljen 03.06.2006. u 23:24 sati.