Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/fulfilment

Marketing

Onaj dan kad pokisneš i shvatiš neke stvari...

Loše sam volje, još od petka. Više je razloga.

1. Nedovoljno dobar koncert Pips Chips & Videoclipsa u petak.
Ok, možda je gospon Dubravko Rasparač još uvijek vraški zgodan, i ima još uvijek onu bahatu karizmu koja mu odlično pristaje, ali ljudi moji, taj čovjek (više) ne zna pjevati. A pjesme…izgubile su se…izgubila se melodija…
Da, naši huligani Pipsi su odrasli. Šteta. A ja se volim praviti da sam također odrasla, zajedno s njima. Ali ne ide mi, jer srce me boli kada čujem kako rastežu Narko, pa se gubi ono nešto, grubo i infantilno, kao kada staru škrinju s bakinog tavana izbrusiš i polakiraš u bijelo.

2. Neprežaljeni kebab
Tako sam ga htjela, jaako, sa sirom i zelenom salatom. Pola ljuti umak, pola blagi, s manje mesa, pa da mi stiček kebabdžinjar kaže da sam zajebana, pa da se jako smijem. Ali ne. Neeeee. Ne radi. Nema ga.

3. Tatin sako, kojeg nema
Sutra je The Večer u našim životima. Ona večer koja jako puno košta a ne znam čemu služi. Maturalna, jel… „Da se pozdravimo“, kažu jedni. Pa dobro, mahat ću ti u trapericama i starkama, ne treba mi za to haljina i skupe cipele. „Da plešemo s roditeljima“. Plešite doma na muziku špice za Dnevnik. „To roditeljima puno znači“. E, s tim se slažem, jer mama živčani po kući, ne može naći tatin sako, a tati se povraća od uzbuđenja jer će morati plesati pred svima.
Još kada pomislim da smo umjesto te muke mogli četiri dana uživati u nekom prekrasnom europskom gradu… buuuuu

4. Onaj dan kad pokisneš i shvatiš neke stvari
Pada kiša. Ljudi nose apsolutno prevelike kišobrane. Koji su nepotrebni jer vjetar je toliko jak da pokisneš. Moraš pokisnuti. Moraš! Pomiri se s time, sklopi taj kišobran i pusti me da prođem. Pazi, u oko si me, au! Kreten.
Hlače su mi mokre i to jer mi držiš svoj mokri kišobran na njima, plavušo blesava, daj se pomakni korak desno. Brr, mrzim tramvaje kada pada kiša. Glupa stakla se zamagle, i jedina zanimljivost u koju možeš buljasati su imena nekih sranjskih bendova na torbi klinca ispred tebe. Hej, mali, Korn je sraanje, čuješ!!
Kad dođeš doma i staviš čarape da se suše možeš pomisliti samo jedno: K vragu i sva emocionalna sranja, ja znam da ne ćemo vječno biti najbolji prijatelji.


KrisTINa

Post je objavljen 29.05.2006. u 14:49 sati.