Ne ćemo vam pisati kako nam je dooobro bilo na norijadi.
Jer, ne da nam se pisati. Jer, ne bi vam se dalo čitati. Jer, sebične smo.
Uostalom…
I'd like to remember things my own way. Not necessarily the way they happened!
I sada, možda bih trebala osjećati nešto… ne znam, možda bih barem trebala narasti jedan centimetar. Ali ne. Ništa.
I'm alive, she cried, but I don't know what it means.
I tako, i dalje smo obične. Klinke. I TO JE BAŠ SUPER!!!!!!!!
krIsTiNa
Post je objavljen 28.05.2006. u 13:49 sati.