Marketing
Maturanti, sretno vam bilo!
Još sutra i slobodni ste ljudi!
Koliko je dobro biti maturant, toliko i nije…. Napokon ćeš se riješiti škole i na faksu će te već smatrat čovjekom, ravnopravnim…. S druge strane, gubiš vezu s ljudima iz razreda… iako to nitko ne želi… jednostavno više niste jedno, sada ste pojedinci… nema više «naše»… sada je «moje» i «tvoje»…
Lako je održati prijateljstvo s dva-tri čovjeka… ali dok je njih više…. Svi se trudimo da se ne zaboravimo, ali, jednostavno, vrijeme čini svoje…
Taman dok sam se skompala s pojedinim maturantima, oni mi odlaze… pitaj vraga kam…
Možda sam sebična, ali što ću ja bez njih???
Tko će me hrčkati u fontani?… osim Mile-ja…
Kome ću krasti čika, ne jednog, već dva?…. ako ne Nimiru-u…
Tko će me nonstop spitavati dal se kaj funjim na njega?… osim Marka…
Tko će smišljat molitvu u parku?…. osim Gero-ja…
A koga ću ja gledati u kožnjaku i dolčevitama?… ako ne Sims-a…
Tu su još i Reho, Totto, Drax, Marica...
Kad smo već kod kožnjaka, kada su rekli hladnije vrijeme? Netko mi je još dužan da ga vidim u dugom, crnom kožnjaku! :)
Od, dragih mi ljudi, jedino Grim ostaje ovdje na faksu… Morat će me trpjeti još par godina…
Najrađe bi ih zaprla u sobu 2x2 i nikamo ih ne puštala… fakat mi ti ljudi puno znače… Iskreno, najviše će mi definitivno faliti Nimiru i Mile…a i Marko…. S njima sam najviše vremena provela…
Iako ih nisam puno viđala osim subotom i u školi, prirasli su mi mom ledenom srcu (tj. samo krhotinama što je od njega ostalo)…
Nije isto dok ih sada nema i dok će biti u Zagrebu ili gdje već… Ovako sam znala, ako ništa drugo, da ću ih vidjeti na hodniku… Naprosto, navikla sam se da su uvijek tu negdje… ali pravi prijatelji su kao zvijezde u tamnoj noći – ne možeš ih uvijek vidjeti, ali su tu negdje i paze ne tebe…
Jednostavno, ne mogu zamisliti subotu bez da nasmijem Mileja s rrrrrr ili da mi nimiru kaže da sam obradila cijelu gimnaziju…
Falet će mi to… ali zato postoji mail, chat, sms… od bilogdje do bilokam… I kamo got da odu, neka znaju da ih volim… i to jako….A kak sam si super s Martinom, čujemo se svaki dan, vidimo u prosjeku svaku drugu subotu iako je tako daleko…
Neću dopustiti da me zaborave… ko da je to moguće…. Takav kričav glas još dugo ostavlja posljedice na bubnjićima, gluposti u mislima…
Evo prigodni stih iz moje i Martinine pjesme:
And if you go, I wanna go with you
And if you die, I wanna die with you
Ali, tješim se… ljeto je dugačko… 
10.mjesec
Post je objavljen 23.05.2006. u 19:52 sati.