Marketing
Kamo idemo?
«Ako ne promijenimo smjer kretanja završit ćemo tamo gdje smo se uputili.»
Kineska poslovica
Nalazimo se usred nekoliko kriza odjednom, sa potencijalno katastrofalnim posljedicama. Te krize su energetska, ekološka i ekonomska. Za njihovo rješavanje treba nam politička volja dosad neviđenih razmjera. Nažalost, imamo samo političku nevolju.
U osnovi, te sve krize sačinjavaju jednu veliku, društvenu krizu. Kao probleme imamo dakle: rast populacije, pothranjenost i smrt od gladi, izumiranje vrsta (što ugrožava stabilnost ekosustava), globalno zatopljenje, peak oil. Rješenje za te probleme može biti jedino socijalna promijena, brza tranzicija u održivo društvo, intenzivno dogovaranje oko toga što od ovog načina življenja može ostati, a što ostavljamo iza sebe. I, kao najvažnije: što novo dolazi.
To novo što dolazi morala bi biti suradnja, za razliku od dosadašnje kompeticije. To novo što dolazi moralo bi biti drugačije shvaćanje razlike između moralnog i nemoralnog. Kao što kaže jedan engleski klimatolog: «kad me prijatelj iz New Yorka pozove na vjenčanje koje je za dva dana, onda je moralno od mene da se odazovem na poziv. Ali isto tako je i nemoralno od mene da to učinim.» Naime, nije stvar samo u tome da zračni promet predstavlja najbrže rastući izvor ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu, nego i u tome što izgaranje zrakoplovnog goriva ima tri puta jači efekt zagrijavanja nego što ga ima samo ispuštanje ugljičnog dioksida. Od vodene pare koju proizvode avioni formiraju se kristali leda u gornjoj troposferi (oblaci cirusi), i oni zapriječuju izlaženje topline iz atmosfere.
Dobro bi nam došla ekološka revolucija (u smislu odbacivanja ne-ekoloških vrijednosti), i to bez nasilja. Ako je moguće. Ako?
Post je objavljen 20.05.2006. u 17:22 sati.