evo jedne pjesme koju sam slučajno pronašla u svojoj bilježnici, tražući jedan stih..
...ne znam tko ju je napisao, čak se ne sjećam ni kome sam bilježnicu bila posudila...samo znam da sam našla ove riječi...
..istina je...ipak...riječi uvijek kažu sve...
M - možda je prošao i život cijelo
od onog dana kad sam je sreo,
kada prvi puta ugledah oči smeđe
i kosu boje pokošene trave
A - al pomislih...lijepa je ona i čula je zvuk onog zvona u smrt što polako zove,
a da sam znao viječno bi plak'o
R - ruke mi pruža kao da pita :"Voliš li rijeke, polja i žita?"
ispijeno i blijedo provodi dane,
u groznom dimu marihuane
I - i kad saznah pred kim stojim,
pred onom što živi u snovima mojim,
i pružam ruku ruci što pati i pružam ruku vapaju smrti.
H - htio sam ljubavlju da otjeram drogu
jer što je ona skrivila Bogu,
zvala je mjesec i zvjezde da joj sude,
htjela je da voli i voljena bude
U - uzalud bijahu sve molbe moje,
umirahu oči smeđe boje
Preklinjah dolazak onog dana
i zla što nosi marihuana
A - Ana je djevojka smeđih očiju i kose,
ima ime što tisuću djevojaka nose,
koje će isto jedog dana
otići tamo gdje je danas Ana
N - na grobu njenom zaplakah prvi,
riječi opisah kapljama krvi,
umrla je u svitaj jednog dana,
a bila je lijepa i zvala se Ana,
A - a znala je da narkomeni dugo ne žive,
i da se kratko snovima dive,
voljela je da si bode vene,
voljela je drogu...a možda i mene...
Post je objavljen 14.05.2006. u 22:22 sati.