ELLYLL
- welške ili korniške vile koje su vrlo slične engleskim elfovima. Na welškom el znači vila ili duh. Toliko su sitni da im ljuska jajeta služi kao prijevozno sredstvo, a kao rukavice im služi cvijeće pustikare (digitalis sp.). njima vlada kraljica Mab, a obitavaju u rupama. Jedu ymenyn tylwyth teg ili vilinski maslac, supstancu nađenu u napuklinama stijena u rudnicima olova i bwyd ellyllon- vilinsku hranu.
- Rowli Pugh je jednom naišao na ellylla. Živio je na farmi u Glamorganshireu i bio je poznat po svojoj lošoj sreći. Sve što bi činio, polazilo bi po zlu. Postalo je toliko loše, pa je odlučio sve prodati i odseliti u neku drugu zemlju. Kada je sjeo da razmisli o svemu, pojavio se čovječuljak i upitao ga što ga muči. Rowli je samo gledao u čudu, a ellyll tada reče: «nema veze, nemoraš reći, znam ja sve o tebi i o tvojim nevoljama. Želiš otići, ali sada kada sam ja s tobom, možeš ostati. Moraš samo reći svojoj ženi da ostavi upaljenu svijeću kad ode na spavanje, ali nemoj joj spominjati ovaj susret.». Tada je čovječuljak nestao.
- Seljak je učinio kako mu je čovječuljak rekao. Svake je večeri njegova žena Catti ostavljala upaljenu svijeću, te očistila ognjište prije spavanja, a svake bi noći vile dolazile i radile kućanske poslove- prale rublje, popravljale, kuhale... Sada se seljakov urod povećao, stoka se množila, a svinje se gojile. Tako je bilo sve dok žena nije jedne večeri odlučila da krišom pogleda što rade vile, te je provirila kroz pukotinu na vratima. U kuhinji je bilo veselo društvo ellylla, ubrzano su radili i pjevali i plesali u isto vrijeme. Kada ih je ugledala, Catti se nije mogla suzdržati da se ne nasmije, a na to su se vile poplašile i nestale, i nikada se više nisu vratile. Bez obzira na to seljaku je ostala dobra sreća.
ELLYLLDAN («vila vatre»)
- welški Will O'the Wisp koji se može vidjeti kako pleše na močvarnim poljima, te može odvući bespomoćnog putnika u opasnost. Neki samtraju da su ta bića izumrla isušivanjem močvara.
- Pjesnik i bard Iolo je opisao susret sa Ellylldanom, pratio ga je od vrha planine do močvarne doline. Biće ga je čekalo svaki puta kada je zastao, ali se svaki puta smanjio gotovo do iskre sve dok ne bi ponovno krenuo dalje te je ponovno postalo plamen i klizilo dalje. Nakon nekog vremena je frcnulo i pridružilo se prijateljima u krugu, plešući u kolu sve dok bard nije zaspao.
Post je objavljen 10.05.2006. u 20:51 sati.