Marketing
"cijeli život ili malo kraće"
Sjedim tako na balkonu i uživam u uživanju, jer toplo mi je i lijepo tu pod suncem, i znam da se očekuje od mene da uživam, pa evo, to i činim, s posebnim užitkom!
Dolazi moj ženski roditelj, koji ima uređaj vrhunske tehnologije za detektiranje mog uživanja, koji posebno dobro hvata i uništava uživanjske valove u sunčane dane pred kraj školske godine.
I baš kad pomislih da je mom uživanju došao kraj (jer svemu dođe kraj, kaže moja baka) ona bez riječi sjeda do mene i pridružuje mi se.
Vidim, i ona uživa. Naša uživanja sada se zbrajaju kao vektori istog predznaka i smjera, te zajedno tvore rušilačku silu, koju ne može zaustaviti ni loša muzika koja dopire s balkona desno od nas.
Prvo malo šutimo. Pa pričamo. Pa opet šutimo, ali zapravo pričamo.
I onda kažem, sasvim slučajno „Evo, dok tu sjetim, sjedila sam se…“
Kreće smijeh, od mene prelazi na nju i naši smijehovi su glasniji i od loše muzike koja dopire s balkona desno od nas.
„Fascinantno“, kaže ona.
„Misliš fenomenalno?“, kažem ja.
(opet smijeh)
„Ne, baš fascinantno!“
I tako sjetim na balkonu, i sjedim se jednog vrhunskog Jergovićevog citata i mislim kako je fascinantno koliko je točan.
„Ja mislim da je to prava ljubav kad se nekome smiješ iako ga gledaš svaki dan i s njime živiš cijeli život ili malo kraće.“
krISTINA
Post je objavljen 10.05.2006. u 18:52 sati.